Vinski izlet na Pelješac

Iznenadio me broj malih vinara i podruma koji su niknuli uz glavne puteve ovog poluotoka. Gotovo iza svakog zavoja stoji natpis koji poziva na kušanje finih kapljica. Put me odveo do mjesta Ponikve nekoliko kilometara od Stona i vinara Dubravka Vukasa te njegove vinarije Vukas. U ugodnoj atmosferi te male vinarije uz opojni miris bačava vlasnik je s mnogo entuzijazma pričao o svojim pothvatima u vinarstvu i maslinarstvu. Znanje i strast udružilo se ovdje u proizvodnji ne samo vina, nego i maslinova ulja koje već nosi ekološki certifikat, tako rijedak među našim uljima.

Mali plavac Mato

Upravo iz te ljubavi, truda, entuzijazma i suradnje s enolozima iznjedrilo se odlično vino Mato sorte plavac mali. Oduševila me briga ovih vinara oko pravovremene berbe i izbora područja s kojih se bere grožđe za pojedina vina. Slušajući svog sugovornika nisam se mogao oteti dojmu da pričam s nekim starim iskusnim vinarom. Njegov Mato iz 2009. godine samo je potvrdio taj dojam. Riječ je o relativno mladom vinu svjetlije rubinski crvene boje vrlo svježeg i voćnog mirisa. Okus mu je blag s izrazito umjerenim taninima. Posjeduje snagu peljeških plavaca, ali oduševljava svježinom. Kušao sam ga s plavom ribom s kojom se odlično slaže jer prevladavaju svježe note.

Odlično vino za sve prigode uz povoljnu cijenu butelje od 50 kn.

Tri vrhunske malvazije u jednoj butelji

Bijelo vino koje sam odabrao ovaj put senzacija je po tri osnove: nastanku, okusu i mirisu te posljednje, ali ne manje važno, pristupačnosti. Kada se spomenu imena Ivice Matoševića, Morena Degrassija i Gianfranca Kozlovića ne možete a ne pomisliti na malvaziju. Sva trojica imaju odlične malvazije, od kojih smo neke ocjenjivali na ovim stranicama, ali zaista je senzacija kada se udruže pod nazivom MaDeBaKo. Svaki je od ovih vinara ulio trećinu svoje malvazije u ovu vinsku kreaciju, stvorivši zanimljiv rezulltat za nepce.

Naziv je sastavljen od početnih slova njihovih prezimena, a slog Ba potječe od američkog vinara hrvatskih korijena Joea Bastianicha koji je dao ideju za kreiranje zajedničkog proizvoda. Istinski je hvalevrijedno što su poznati proizvođači pronašli zajednički jezik i stvorili vino nagrađeno na Vinistri 2010. u kategoriji svježih malvazija.

Okus i miris ove malvazije s 13,2 % alkohola opravdava eksperiment. Već slamnatožuta boja biserna odsjaja koja dolazi od guste teksture ove malvazije obećava. Miris je opojno voćan i podsjeća me na miris malvazije Benvenutti, iako je znatno intenzivniji. U okusu se miješaju lagane voćne arome, snaga moćnog vina i fina kiselost koja ostaje u ustima dugo nakon pijenja.

U usporedbi s iskustvom, cijena butelje od 78 kuna nesumnjivo je prihvatljiva. S obzirom na snagu i pitkost, ide i bez hrane, a ja sam je probao uz odličnu milansku salamu i masline. Uzdravlje!