Plavac mali ima tatu (i mamu)

Nekad davno živjeli crljenak i dobričić i imali sina
plavca malog...

Opisana situacija nije bajka i osobno sam tu vinsku priču imao čast slušati od jednog od najvećih hrvatskih vinara Zlatana Plenkovića s Hvara. Nisam vjerovao svojim ušima da je razvikani i odlični talijanski primtivo s talijanskog juga, točnije iz regije Puglia, samo unuk našeg crljenka. Riječ je o našoj staroj sorti grožđa koja je prvobitno uzgajana u Kaštelima, zvao se crljenak kaštelanski i gotovo je nestao zbog velike podložnosti bolestima.
Kako bi povećali njegovu otpornost, Dalmatinci su crljenak počeli križati sa šoltanskom sortom dobričić i tako je nastao danas popularni plavac mali. Mama i tata plavca u Hrvatskoj su gotovo zaboravljeni, no prije negoli se to dogodilo, trsovi crljenka otputovali su u svijet. Unučad crljenka pod nazivom zinfandel danas raste na sunčanim brežuljcima Kalifornije, gdje je crljenak prenio stanoviti Mađar Agozston Harastzy, i u Italiji pod nazivom primitivo, kamo su dalamtinsku lozu donijeli Moliški Hrvati. Ovu priču o povezanostosti crljenka, primitiva i zinfandela potkrijepila je i DNK analiza koju je, uz pomoć naših znanstvenika, provela američka znanstvenica Carole Meredith još 2001. godine. Ona je utvrdila da je crljenak nesumnjivo preteča primitiva i zinfandela.

... i unuke zinfandela i primitiva, koji su otišli u svijet,
postali slavni i zaboravili djeda

Sjećam se svog prvog, oduševljenog susreta s primitivom u Rimu krajem devedesetih. Još tada, na njegovu predstavljanju, talijanski su domaćini govorili o srodnosti s našim plavcem koji, usput budi rečeno, raste na istim zemljopisnim širinama kao i primitivo. Baš mi je to zaparalo uši jer se Talijani obično odbijaju uspoređivati s Hrvatskom u bilo kojem pogledu, a kamoli da bi koje talijansko vino komparirali s našim. Stvar je bila još intrigantnija jer se radilo o uštogljenoj diplomatskoj večeri punoj napetosti i guranja svojih interesa, gdje je vladala velika osjetljivost na svojatanje bilo koje vrste. E da sam tada znao ono što sam nedavno čuo, vjerojatno bi izbio diplomatsko-vinski skandal.

A onda opet dođe djedovo vrijeme i on postade
Zlatan crljenak

Kako sam ovu bajkovitu vinsku priču slušao u hvarskoj Svetoj Nedjelji, u središtu Plenkovićeva vinskog carstva, nije se ostalo na teoretiziranju, već je ljubazni domaćin ponudio plod svoga enološkog istraživanja. Iz eksperimenta koji je započeo sadnjom mladica crljenka koje su uzgojene na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, došli smo do prvih butelja vina Zlatan crljenak s makarskog vinogorja. Riječ je o berbi iz 2008. s 14,5% alkohola, a vino je tamnocrvene boje. Oduševljava punoćom okusa i voćnim aromama, što me u prvi mah iznenadilo jer u ovom raskošnu vinu nema trpkosti tanina kao kod njegova izravnog nasljednika plavca malog. Nekako mi se nameće da je crljenak stariji, ozbiljniji i zaokruženiji, a plavac kao mlađi ima naglašenu trpkost i snagu.

... i možda za nevjestu svom sinu odabere
lijepu plavu malvaziju Albu

No kako vruće ljeto ne posustaje, evo još jedne preporuke za tople ljetne dane: Matoševićeva malvazija Alba iz 2009. godine s 12,8% alkohola. Već joj boja, svjetložuta s blagim tragovima zelenkaste, sugerira svježinu. Miris je vrlo intenzivan i dominira kiselkasta svježa nota iznad opojna mirisa koji podsjeća na maslac. Za razliku od mirisa, okus je mekan i pitak, s malo kiselosti koja se gubi na jeziku i ostaje samo kao svježina. U ustima se osjeća neka slatka mekoća i dugo nakon što kušate ovo vino. Kao ljetnu preporuku možete ga probati i bez jela, ali meni se odlično ukomponiralo s minestrone juhom ili salatom od mozarele i rajčice. Uzdravlje!