Zelena terapija

Stres je gotovo nemoguće izbjeći i zato bismo trebali naučiti kako se s njim nositi, kako ga ublažiti i prebroditi. Borbu je važno početi na vrijeme, a jedna od vrlo uspješnih metoda je hortikulturna terapija, kaže dr. Matilda Đukić

Iskonski, čovjek je vezan uz prirodu i otuda ta vječna, organska potreba da joj se vraćamo i crpimo iz nje životnu snagu. "Poznato je da je vrtlarstvo vjerojatno jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti koja je primijenjena u zdravstvu. Prije nego što je psihijatrija ustanovljena kao znanstvena disciplina, rad u vrtu preporučivao se za liječenje bolesti uma i živčanog sustava", kaže dr. Matilda Đukić, profesorica fiziologije bilja. Objašnjavajući na koji nam način bavljenje biljkama može pomoći, ističe da je bit hortikulture zapravo akcija. "Čovjek radi s biljkama, uzgaja ih, umnožava, štiti, njeguje i sve to omogućuje njihov rast i razvoj. Sama ta aktivnost dovodi do niza terapijskih koristi.

Recimo, fizička aktivnost pozitivno djeluje na određene fizičke smetnje, kao i na emocionalni aspekt tih fizičkih poremećaja. Na taj način može se popraviti integracija svijesti i tijela – npr. osoba s invaliditetom kao posljedicom bolesti, prometne nesreće i slično, koja sebe doživljava kao bespomoćno i beskorisno biće, u hortikulturnoj terapiji može naučiti zalijevati biljke ili plijeviti i na taj način shvatiti da može raditi nešto korisno. Uz to, uči da postoje i druga bića kojima je potrebna pomoć i postaje zainteresirana za to da sudjeluje u pomaganju drugima te joj se vraća volja za život. Promatranjem rasta i promjena tijekom razvoja biljaka čovjek uči o životu i stječe razumijevanje koje može primijeniti i u drugim područjima života.

Osobe koje su vezane uz zatvoreni prostor, sobu ili bolnicu, osjećaju se posebno bespomoćno. Zato djelić prirode u obliku vaze, tegle s cvijećem različitih boja, oblika i mirisa, posude sa začinskim ili ukrasnim biljkama na prozoru ili čak slika, plakat s motivima iz prirode ili biljkama može donijeti djelić individualnosti i optimizma. Kad postoji odnos sa živim, stalno rastućim biljkama, neizbježno se pojavljuju i određeni problemi – bolesti ili insekti, a borba s njima ljudima pomaže da se nauče boriti i s drugim frustracijama u svakodnevnom životu.

Potvrđeno je da hortikulturna aktivnost može biti uspješan dio programa za liječenje raznih ovisnosti. "Istraživanja su pokazala i da je povećan učinak na poslu u tvrtkama koje imaju cvijeće po hodnicima i uredima", kaže dr. Đukić.

Uzgoj biljaka

U domu kuhinjski prozor možete pretvoriti u pravi mali medicinski priručnik. Eksperimentirajte s kaduljom, ružmarinom, bosiljkom, matičnjakom i mentom. Uz to što ćete uživati u zelenoj terapiji, od njih možete napraviti ljekovite čajeve i upotrijebiti ih u svojim kulinarskim eksperimentima. Metvica će vam pomoći kad imate problem sa želucem, matičnjak će vas smiriti i ugodno uspavati, dok će ružmarin potaknuti cirkulaciju i poboljšati imunitet. Bosiljak, sveta biljka, smanjuje stres i jača organizam. Kadulja će nas pročistiti i ublažiti kašalj ili probleme s grlom. Moda postoji i u uzgoju biljaka jer ljudi u svim područjima traže promjene. Sada je hit minijaturno voće! Zaposlene žene trebale bi odabrati manje zahtjevne biljke, začine ili kaktuse koji ne traže mnogo njege.

Komunikacija bez riječi

Govoreći o koristi hortikulturnog angažiranja, stručnjaci posebno naglašavaju da oduševljenje koje nas obuzima dok radimo s biljkama potiče stalnu pozornost. "Poznato je da ako se potpuno usredotočimo na rad u vrtu, zaboravljamo na sve drugo i na taj se način odmaramo od svakodnevnih napora, briga, stresa i drugih opterećenja. Uz navedeno, rad s biljkama ima i niz drugih fizičkih korisnih učinaka kao što su jačanje mišića, bolje disanje, kondicija.

Tijekom hortikulturne aktivnosti dolazimo u kontakt s drugim ljudima sličnih interesa. Svijet biljaka, dakle, omogućuje široku i uspješniju komunikaciju, čak i bez riječi. Koristi od skupnih aktivnosti u hortikulturnoj terapiji su postizanje emocionalne stabilnosti u timskom radu, iskustvo natjecateljskog duha, zajedničke podrške, konfrontacije. Međusobni odnosi ljudi koji su imali problema sa socijalizacijom u hortikulturnoj psihoterapiji postupno dovode do integracije u društvenu zajednicu, tj. socijalno aktivan život.

Hortikulturna terapija može imati specifične programe koji ovise najviše o osobama na koje se primjenjuje, ali je krajnji cilj svih njih poboljšanje mentalnog i fizičkog zdravlja pojedinca. Treba napomenuti da te aktivnosti ne moraju biti skupe, tj. dostupne su svakomu, jer uzgajanje jeftinih, običnih biljaka može pružiti podjednako zadovoljstvo i terapijsku korist kao uzgajanje skupih, egzotičnih biljaka. Važno je da se u uzgoj unese mnogo entuzijazma i ljubavi, a biljke će odgovoriti lijepim izgledom pa zadovoljstvo neće izostati", zaključuje dr. Matilda Đukić.

Model: Iva G., Midikenn

Ljiljana Sinđelić Nikolić

Ostali članci