Kornelijina tjelovježba u prirodi

Nakon ljeta, kada smo svoja tijela izložili pogledima drugih, ali i vlastitoj samokritičnosti, obično slijedi jesenski nalet odluka kojima do idućeg ljeta kondiciju i izgled želimo dovesti u ravnotežu. To je i vrijeme kad svi intenzivno razmišljamo o nekoj novoj fizičkoj aktivnosti, o nekom novom obliku vježbi koje će nas ispuniti i mentalno i fizički. Tako barem razgovaraju moje prijateljice razmišljajući naglas o prednostima i nedostacima ovih ili onih vježbi. A što je s tobom, pitaju me, hoćeš li i ti od jeseni početi s nekim vježbama? Ne, odgovaram nezainteresirano, ja svoje vježbe već odavno prakticiram…

Nove izmišljene tjelesne discipline

Danas baš sve mora imati neku zanimljivu priču, pa tako i vježbanje. Tržište tjelovježbi raznih oblika takvu je potrebu već odavno prepoznalo. Zato, uz već poznate i provjerene oblike vježbanja, kojekakvi gurui izmišljaju nove duhovne i tjelesne discipline pokušavajući nam objasniti kako je naše socijalno depresivno stanje rezultat nepoznavanja upravo tih vještina kojima oni vladaju. I moje su prijateljice sklone prepustiti se novotarijama koje donose takvi, komercijalno osmišljeni programi, koji najčešće tek kompiliraju već postojeće vještine.

Dapače, sretne su što su pronašle nešto novo i spremne su, poput vjernika, upisati tečaj gumi-tae-stepa (tako ću nazvati ovu fiktivnu disciplinu) o kojem će s ushitom govoriti članovima obitelji ne bi li ih nagovorile da se i oni upišu na tečaj te nadasve korisne vještine. I onda naravno poznata slika. U nekoj dvorani u kojoj nema ni prozora ni vrata sabija se što više, što manje, brat bratu, više desetaka ljudi koji u znojnim trenirkama izvode čudne pokrete. Svijaju se i presavijaju, energično dišu, rastežu gume i uglavnom postaju sretni ljudi, jer sada pripadaju jednom novom svijetu, nekoj novoj kulturi koja je mnogo zanimljivija, a ne dosadna i obična poput njihove.

Vježbe snage - nošenje košara s kompostom

Ja sam, međutim, tome odlučila odoljeti i svoje kretanje ostvariti u vlastitu svijetu, onome što sam ja svaki dan i što ću biti i ubuduće. A to je svijet prirode, vrta, šume, livade. Svoje sam kretanje odlučila ostvariti u tom elementu prirodne samodostatnosti, u pejzažu koji ne moram sama sebi objašnjavati i uvjeravati se da se baš tu osjećam prirodno i opušteno. Ne treba mi neka neobična vještina kako bih se rastezala, svijala i znojila. Potrebu za vježbanjem već odavno ispunjavam svim mogućim vrtlarskim poslovima.

Prepoznala sam u njima vježbe nalik onima koje sam prakticirala vježbanjem klasičnog baleta, suvremenog plesa, body buildinga, fitnessa i pilatesa. Sve su te faze iza mene pa si stoga mogu dopustiti usporedbu pokreta koje provodim u vrtu s onima koje nazivamo vježbama. Primijetila sam da napravim barem dvadesetak čučenjeva u pola sata boravka u vrtu. Prepoznala sam i nebrojeno mnogo istezanja kad pokušavam dohvatiti neki plod, step pritiske pri štihanju i vježbe snage pri prenošenju košara s kompostom.