Dan ljubavi naše najpoznatije vrtlarice

Običaji putuju kroz vrijeme kao što vjetar putuje svijetom i nosi dašak nama nepoznatih kultura i ljudi koji su ih stvarali. Neke običaje primamo kao trenutačnu fascinaciju, a potom puštamo da dalje otplove u nepoznato. Zadržavamo samo šturu informaciju o njihovu nastanku, razlozima njihova postojanja i na kraju zaključujemo kako ti i takvi običaji baš nemaju previše veze s našom kulturom, vjerom i narodom kojem pripadamo. Takvi su kulturni elementi samo ptice selice što su nas jednom posjetile i bacile nit izazova našoj svakodnevici.

No s druge strane, na tim stalnim vjetrovima migracije nalaze se i oni običaji koji, iako izvorno nastali u nekom povijesno-vjerskom kontekstu, često nama stranom, ipak nose univerzalne poruke poput poštenja, nesebičnosti, životne radosti, blagostanja i, naravno, ljubavi. Takve su poruke mnogo snažnije od mitoloških obrazaca i teška su sidra koja padaju na samo dno naše duše. I još više, univerzalne nas poruke propitkuju jesmo li u brzini svakodnevice sasvim zaboravili na temeljne vrijednosti.

Sveti Valentin ili Valentinovo

Zanimljivo je kako se u narodu možda ponajviše vole i poštuju oni sveci o kojima nam, blago rečeno, manjka podataka. Takvi sveci ostavljaju živoj pučkoj predaji mnogo prostora za maštu i najrazličitije konstrukcije pripovjedačkog umijeća, pa iz tog izvora događaja svatko može napuniti svoj pehar mašte kako mu je drago. Kaže se da je ljepota poezije u onome što je nenapisano, u mislima čitatelja koji mašta o onome što je pjesnik napisao. To je i čar mitova i narodne predaje iz koje nam izranja i sv. Valentin kao nositelj priče o Valentinovu, danu zaljubljenih, ali i svih onih koji iz nekog razloga vole. Za Valentina kaže predaja da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao krepošću i mudrošću, a iznad svega skromnim životom, te da je propovijedao o poštenju i sretnoj obitelji kao temelju sretne zajednice.

Kako je u to vrijeme, a riječ je o trećem stoljeću, car Klaudije zabranio rimskim vojnicima da se vjenčaju sa svojim ljubljenim djevojkama, jer caru je bilo iznad svega važno svakog muškarca pretvoriti u vojnika, ideja braka bila je nekako u koliziji sa osvajačkim apetitima imperatora. Baš tu se umiješao plemeniti Valentin i tajno vjenčavao parove te tako za života, a posebno nakon smrti, postao omiljen u narodu. Ideja ljubavi koja nadilazi svaku prijetnju bila je naprosto presnažna da ne bi odoljela zubu vremena. I tako i danas uz ovog sveca i njegovu priču dan zaljubljenih slave i oni koji su kršćanskog svjetonazora, ali i oni koji svoj život ne vide kroz vjeru.