Šumski kuhar Anton Rudan - posve osobno

Anton Rudan najprije je sebe iscijelio od bolesti skupljanjem samoniklog bilja u porječju Mrežnice. Potom je to znanje odlučio podijeliti s drugima u TV emisijama. Proveli smo s njim jedan dan, hodali bosi po travi, vježbali disanje i kušali njegove ljekovite i maštovite recepte, a Anton nam je ispričao svoju životnu priču

Astmatični bronhitis kao putokaz

U moć snova ne treba sumnjati. To najbolje zna hrvatski šumski kuhar. Dok je odrastao okružen predivnim šumama, poljima i livadama uz jednu od najljepših i najčišćih hrvatskih rijeka – Mrežnicu – Anton Rudan sanjao je o tome kako će jednoga dana biti liječnik... I kuhar. Na prvi pogled ta su dva zanimanja možda nespojiva, ali u Antonovoj dječjoj glavi to je itekako imalo smisla. Najdraža knjiga u to vrijeme bila mu je golema ljekaruša, koju je listao kao slikovnicu, fascinirano upijajući informacije o različitim ljekovitim biljkama i njihovoj primjeni u narodu. U bakinoj sobi koja je izgledala poput ordinacije primao je i svoje prve pacijente, uglavnom prijatelje, koje je u nedostatku drugih lijekova i instrumenata liječio raznoraznim travama. Zdravlje ga je, među ostalim, zanimalo i zato što je u dobi od 13 ili 14 godina i sam obolio od astmatičnog bronhitisa.

šumski kuharVolio je i kuhati pa je želio upisati kuharsku školu, no kad je za to došlo vrijeme, u njegovu je kraju bjesnio rat i omeo njegove planove. „Danas mi je drago jer bih u toj školi učio nešto sasvim deseto što nema veze sa zdravim životom“, kaže. Umjesto toga, Rudan je inspiraciju i učiteljicu pronašao u porječju Mrežnice. Gotovo svakog dana pješačio je tim krajem, učio o samoniklom bilju, prikupljao ga i smišljao recepte kako ga uvrstiti u prehranu. Spojio je svoje dvije velike strasti – kuhanje i ljekovito bilje. Posebno mu je drag bio podbjel – biljka koja pomaže u izlučivanju sluzi iz organizma i iscjeljuje dišne puteve. Počeo ju je svakodnevno konzumirati, a otkrio je i jogu, meditaciju i vegetarijanstvo. Nakon nekog vremena simptomi astmatičnog bronhitisa su se povukli, a njegova vjera u moć prirode postala je jača nego ikad. Tada nije mogao znati da će ga njegov jedinstveni pristup kuhanju sa samoniklim biljem proslaviti, no u njemu je već tada tinjala želja da od znanja koje je skupio u prirodi isplete svoj životni put.

Nekako u to vrijeme upoznao je i svoju suprugu Sandru koja se poput njega bavila jogom i skupljanjem bilja. Sve se podudaralo. Ubrzo su se vjenčali, dobili dijete i upoznali iskusnog travara iz Rijeke koji im je savjetovao da se onamo presele jer samoniklog bilja u okolici Rijeke ima tijekom cijele godine. I tako se Anton sa svojom malom obitelji i 200 eura ušteđevine preselio u Rijeku kako bi ostvario svoje snove.

Ostali članci