Što odgovoriti na "nezgodna" dječja pitanja?

Za djecu često kažemo da poput spužve upijaju informacije oko sebe pa nije neobično što njihova pitanja vrlo rano postanu ozbiljna, a za neke roditelje čak i neugodna. Budite pažljivi i iskreni u svojim odgovorima jer se u njima krije podloga za djetetovo razumijevanje svijeta, međuljudskih odnosa i emocija

Petogodišnjaci u prosjeku postave 400 pitanja dnevno

Mama, zašto je voda mokra?, Koliko je teška Zemlja?, Zašto je nebo plavo?, Gdje odlaze ptice preko zime?, Kako se prave bebe?, Kako to da ptice na žici ne ‘zdrma’ struja?, Tko je jači: morski pas ili dinosaur?…

Ovo su neka od pitanja koja su britanski istraživači odabrali i stavili na popis najnezgodnijih dječjih pitanja. Na osnovi ovog istraživanja utvrđeno je da četvrtina ispitanih roditelja priznaje zbunjenost ovakvim pitanjima, posebno na temu znanosti i matematike. Čini se da su došla vremena kad roditelji osvješćuju kako postoje područja gdje djeca, sve mlađeg uzrasta, znaju više od njih. Osim toga, djecu je sve teže prevariti ili njihova pitanja ignorirati.

Dječja pitanja počinju oko treće godine njihova života uobičajenim „što, kako, zašto“ rečenicama, ali su najintenzivnija između četvrte i pete godine. Smatra se da prosječni petogodišnjak postavi oko 400 pitanja dnevno. Na upornost u postavljanju pitanja, njihovu složenost i dinamiku utječe više faktora: sredina u kojoj dijete odrasta, posvećenost odraslih osoba djetetu (što su posvećeniji, radoznalost će biti izražajnija i rezultirati novim pitanjima), jasnoća odgovora koje dijete dobiva… Iako pitanja kao što su: „Koliko je veliko nebo?“, „Kako nastaje duga?“, „Gdje je Mjesec kad ja spavam?“ roditelje stavljaju u nezgodne situacije već samim time što ne znaju kako odgovoriti, ona mogu biti samo najava još težih pitanja koja će tek uslijediti.

Seksualnost. U dobi od četiri do pet godina djeca počinju postavljati pitanja o seksualnosti. Žele znati što znače pojedine riječi (nazivi genitalnih organa, na primjer) ili određeni izrazi (voditi ljubav). Pitanja koja muče roditelje su: „A vodite li vi ljubav?“, „Zašto vi spavate u jednom krevetu, a ja u drugom?“, „Zašto vodite ljubav kad već imate mene?“ (ovo pitanje potvrđuje da dijete ima pogrešnu informaciju kako se seksualni život događa samo zbog dobivanja bebe). Imajte na umu da ako dijete ne postavlja ovakva, škakljiva pitanja, to ne znači da ga ne zanimaju odgovori ili da nema tu vrstu radoznalosti, već da se ne usuđuje pitati.

Stoga, ovakvu vrstu razgovora, ako ga već ne započne dijete, inicirajte vi. Kad jednom objasnite da voditi ljubav znači da se odrasli ljudi vole, osjećaju želju da se maze, ljube i dodiruju, bit će vam lakše odgovoriti na sva slična pitanja u vezi sa seksualnošću.

„Gdje sam ja bio prije nego što sam ušao u tvoj trbuh?“ Odgovorite djetetu da svaka osoba, pa i mama i tata, u svom tijelu imaju puno različitih, jedva vidljivih i nevidljivih dijelova. Kad su se mama i tata upoznali, zavoljeli, poželjeli imati dijete, onda su se pojedini djelići njihovih tijela spojili. Ne zaboravite dodati da je ono uvijek bilo dio vaših želja, sve dok se nije rodilo upravo takvo kakvo jest.

Dolazak nove bebe u obitelj. Djeca češće postavljaju pitanje: „Odakle dolaze bebe?“, što je roditeljima i lakše objasniti, nego pitanje: „Kako se prave bebe?“. Osim biološkim činjenicama, možete se poslužiti i crtanjem ili anatomskim kartama kako biste djetetu dali što potpuniji odgovor. Važno je i da kontrolirate svoje osjećaje nelagode dok o ovome razgovarate s djetetom jer će vašu nesigurnost ono prepoznati i pogrešno protumačiti.

Priprema za školu. Kad vas dijete pita o školi u koju tek treba krenuti, važno je da vaši odgovori budu realni (iskreni), ali da dijete ne obeshrabre. Na primjer, istraživanja pokazuju da se pred polazak u školu djeca najviše brinu hoće li imati vremena za igru. Naime, oni su još prije polaska uplašeni da će njihovo vrijeme postati isključivo vrijeme za učenje. Stoga, kad vas dijete pita nešto slično, odgovorite da će i dalje imati vremena za igru, kako ćete mu pomoći da se organizira i završi sve svoje obaveze.

Djed Mraz, Zubić vila, sirene… Sve dok djeca vjeruju u postojanje ovih bića, u tome ih podržavajte. Ipak, već s prvim pitanjima kojima iskazuju sumnju u njihovo postojanje, ulazite u period kad ćete sve teže stav o njihovom postojanju moći argumentirati. Tada budite oprezni u svojim odgovorima jer je važno prepoznati odgovarajući trenutak za iznošenje činjenica i to napravite tako da ne narušite djetetovo povjerenje u vas.

Postupni prijelaz je objašnjenje da su ova bića dio djetinjstva, ali da našim odrastanjem oni prestaju postojati na taj tzv. dječji način i nastavljaju postojati na način kako ih doživljavaju odrasle osobe. Tako, i vi kao odrasla osoba – time što kupujete poklone za one koje volite i poklanjate ih za Božić i Novu godinu – za njih predstavljate Djeda Mraza.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci