Škola prema principima pedagoga Jespera Juula

Djeca danas dobivaju golemu količinu informacija, no znaju li ih praktično upotrijebiti kad izađu iz škole? Vodeći europski pedagog Jesper Juul ističe kako djecu u školi trebamo učiti stjecanju povjerenja u same sebe, izražavanju i socijalnim vještinama, no da bismo u tome uspjeli, moramo u potpunosti promijeniti odgojni sustav

Škola u infarktnom stanju

U današnje smo vrijeme izloženi različitim pritiscima okoline i zahtjevnih poslovnih okruženja, očekivanjima članova obitelji te pojačanom stresu koji oblikuje našu svakodnevicu. U nekim situacijama znamo biti gotovo u pred­infarktnom stanju, no doživljavaju li to i naša djeca – u školi?

Jesu li se škola i obrazovni sustav kakvoga danas poznajemo ipak pokazali nedostatnima, neprikladnima i možda prije svega, štetnima? To pitanje postavlja i Jesper Juul, jedan od najpoznatijih svjetskih pedagoga koji još dodatno zaoštrava ovu raspravu u svojoj novoj knjizi Škola u infarktnom stanju, koju je objavilo Znanje.

Jesper Juul

Danac Jesper Juul obiteljski je terapeut koji je svjetsku slavu stekao kao autor jedne od najpopularnijih knjiga o odgoju krajem 20. stoljeća, Vaše kompetentno dijete – prema novim temeljnim vrijednostima obitelji. Nakon što je prevedena na engleski, a kasnije i na mnoge druge jezike, 2001. godine knjiga je izazvala iznimno snažne reakcije i rasprave o odgoju i ulozi roditelja u suvremenoj obitelji. Roditeljstvo se, prema ovom stručnjaku, nalazi na ras­križju između tradicionalnog modela, koji inzistira na poslušnosti, konformizmu pa čak fizičkom i emotivnom nasilju, i nove paradigme odgoja koja promovira toleranciju, uvažavanje i ravnopravnost djece i odraslih.

Od samih početaka svog terapeutskog rada Juul je veliku pažnju posvetio i nastavnicima i školama kao iznimno važnom segmentu dječjeg razvoja i sazrijevanja. Na tom tragu nastavio je istraživati i pisati knjige o odgoju, obitelji i obrazovnom sustavu te je u sklopu svoga rada 2004. godine osnovao i međunarodnu organizaciju Familylab koja u mnogim europskim zemljama, pa tako i u našoj, osmišljava i nudi seminare, predavanja i radionice roditeljima i stručnjacima koji rade s djecom i mladima.

Svakodnevni pritisci u školama

U knjizi Škola u infarktnom stanju autor nije pokrenuo diskusiju o sadržaju nastavnog gradiva ni o unapređenju školskog uspjeha i postignuća, nego je započeo važnu raspravu o svakodnevnim procesima koji se u školama zbivaju između učenika, nastavnika i roditelja.

Nije napisao knjigu poput američkih hit-uspješnica o tome kako u pet koraka izgraditi dobru školu, nego vodič koji će roditeljima, nastavnicima pa i učenicima dati neke osnovne smjernice, ideje i prijedloge o tome kako učiniti školu kreativnim i veselim mjestom za učenje, a ne mjestom gdje caruju pritisak, nepovjerenje i kontrola.

Naš je školski sustav potpuno orijentiran na uspjeh, dakle stjecanje što boljih ocjena i što više sadržajnog znanja, a ne na istinsko razumijevanje nastavne građe, razvijanje kompetencija i vještina, u koje se ubrajaju i ljudski odnosi.Kako ističe Juul, svaki nastavnik utječe i odgaja dijete svojom prisutnošću i primjerom, dakle svojom osobnošću, a ne samo stručnim znanjem iz pojedinog predmeta.

Djeca točno znaju što im je loše

Dijete bi se trebalo učiti vođenju, ali i dobrim odnosima. A to će najbolje naučiti ako učitelj s njim razvije tolerantan i uvažavajući dijalog, poštujući njegovo mišljenje i stavove, ali prije svega treba inicirati otvoren i iskren razgovor o ponašanju i problemima koji muče učenika. Kompetencija u odnosima prvenstveno iziskuje ozbiljno shvaćanje misli i osjećaja učenika.

Mnogi profesori tvrde da nemaju vremena za takve razgovore iako za njih najčešće nije potrebno puno vremena, nego ozbiljan i zainteresiran pristup jer djeca u pravilu i većini slučajeva točno znaju zašto im je loše ili zbog čega imaju neki problem.

Dragi markiranti!

U ravnopravnom dijalogu svi sudionici uspijevaju izraziti svoje misli, osjećaje, snove i ciljeve, umjesto da teoretiziraju ili govore ne obazirući se na ostale. Možda najbolji primjer za to Juul daje kada navodi odlomak iz govora jednog školskog ravnatelja prije ljetnih školskih praznika: „Drage učenice i učenici, protekle školske godine devedeset i dva posto vas je redovito pohađalo nastavu. To nas veseli i zato vam želimo zahvaliti. S onih osam posto koji nisu dolazili, rado bismo razgovarali nakon praznika, jer samo od vas možemo naučiti kako ovu školu učiniti boljom.“

Nakon praznika, uslijedili su razgovori s tim učenicima, koji su bili puni razumijevanja, tolerancije i iskrenog zauzimanja nastavnika u rješavanju njihovih problema. Sljedeće godine postotak nedolazaka se smanjio na tri posto.  

Samopouzdanje profesora

Ukratko, rješenje leži u razvijanju samopouzdanja nastavnika i njegove samosvijesti, dakle u osvještavanju vlastitih potencijala, ali i nedostataka te iskrenom odnosu prvenstveno prema samome sebi. Juul dodatno naglašava da brojni odrasli imaju zajednički problem – ne mogu reći „da“ onda kada misle „da“ i ne mogu reći „ne“ onda kada misle „ne“, za razliku od djece koja tu sposobnost imaju od ranih dana, no ona se vremenom, zbog utjecaja okoline i odgoja, naprosto izgubi.

Primijenjeno na škole, to znači da moramo izgraditi kulturu u kojoj se svatko mora osjećati poštovan i uvažen te u kojoj nitko neće biti prisiljen osjećati se krivim bez obzira na ono što misli. Nastavnici, prije svega, sami sebe moraju početi shvaćati ozbiljno – s jedne strane, proučiti svoje profesionalne potrebe te osobne i stručne granice, a s druge strane, prihvatiti odgovornost za kvalitetu interakcije s učenicima.

Srž odgoja i obrazovanja

Juul ističe da je glavna pretpostavka nove škole upravo suradnja između učenika, roditelja i nastavnika. Nova škola tako treba postati mjesto partnerstva, a ne mjesto dominacije i podložništva. Danski terapeut smatra da se prvi korak koji treba učiniti odnosi na promjenu kvalitete odnosa između nastavnika i učenika. Učenik treba postati ravnopravan sugovornik i suigrač u obrazovnom sustavu, umjesto da bude marioneta i mali poslušnik koji iz­vršava dane mu zadatke.

Ako postavimo srž odgoja i obrazovanja na taj način, trebali bismo zaboraviti tradicionalna načela odgoja koja smatraju da „djeca nisu pravi ljudi od rođenja pa trebaju biti podvrgnuti jakom utjecaju i manipulaciji odraslih te kako moraju navršiti određenu dob da bi ih se smatralo ravnopravnim i zbiljskim ljudima“. Odgoj koji uključuje moraliziranje, netolerantnost i zapovijedanje razorno djeluje na dječje samopoštovanje. Suvremeni odgoj treba biti utemeljen na razumijevanju, toleranciji i demokraciji između roditelja i djece.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci