Sinestezija - čaroban doživljaj svijeta

Neurološki fenomen u kojemu se osjetila ujedinjuju i isprepleću naziva se sinestezija. Slike pritom dobivaju okus, zvukovi boje, a vrijeme izgleda kao prostor. Mnogi umjetnici su se proslavili upravo zato što su stvarnost vidjeli, a potom i prenosili na jedinstven način. Otkrijte što se događa u umu onih rijetkih među nama koji su sinesteti

Kako biste se osjećali da svaki put kada vidite broj sedam, osjetite tugu ili da vam se pri svakoj izvedbi Beatlesa na radiju, naprosto pred očima pojavi plava boja. Ili da ste uvjereni kako je glas Michaela Jacksona boje trule višnje.

Kako bi izgledao vaš svijet kad biste svaki put kad prođete pokraj nebodera, u ustima osjetili okus sladoleda od čokolade ili pak da ne možete komunicirati s osobama koje se zovu Ivana jer vam Ivane naprosto imaju okus po pire-krumpiru koji baš i ne volite?

Ako mislite da smo zavirili u izmišljen svijet neobičnih bajki, prevarili ste se. Spomenuta fascinant­na sposobnost zove se sinestezija, a sinesteti, ljudi koji je imaju, iako su vrlo rijetki, žive oko nas.

Riječi koje imaju okus

Hrvatska enciklopedija sinesteziju opisuje kao neurološki fenomen u kojem stvarna informacija, odnosno podražaj primljen putem jednog osjetila, automatski i nesvjesno pobuđuje dodatno iskustvo u nekom drugom osjetilu ili više njih. Stari su Grci to istovremeno prožimanje više osjetila opisali riječju koja objedinjuje istovremenost iskustva i percepciju (grč. syn: zajedno i aisthesis: percepcija).

To ujedinjenje osjetila jednostavno znači da nekim ljudima riječi imaju okus, boje pridružuju određenim slovima ili brojevima ili pak zvukove vide u različitim oblicima ili pak bojama. Ljudi koji imaju tu sposobnost mogu, primjerice, čuti neku glazbu te istovremeno vidjeti njezin oblik.

Povezanost triju ili više osjetila

Razne kombinacije su moguće, kod nekih su ljudi zvučni podražaji povezani s vizualnim iskustvima ili pak vizualni podražaji s percepcijom okusa, pa tako oni mogu slušati boje ili okusiti predmete. Pojedini su znanstvenici to stanje u kojem se osjetila miješaju opisali kao paljenje svjetla u jednoj prostoriji, pri čemu se ona upale u svim ostalim prostorijama u stanu.

„Prema najnovijim psihološko-neurološkim istraživanjima, najčeš­ći oblik sinestezije je doživljavanje grafema, tj. znakova u bojama. Slovo A, primjerice, sinestetu može biti zeleno, a broj 4 uvijek vidi u žutoj boji. Kod sinesteta najčešće su povezana dva osjetila, a ljudi kod kojih su povezana tri ili više osjetila ipak su iznimno rijetki“, ističe zagrebačka psihologinja Ivana Pavičić koju je svijet sinesteta oduševio i potaknuo na istraživanje.

Drugačiji način

Svi znanstvenici slažu se u jednome: sinestetski doživljaji jedinstveni su za svaku osobu, a osoba može biti i posve nesvjesna te svoje sposobnosti jer naprosto oduvijek tako percipira svijet i misli da drugačiji način i nije moguć. Štoviše, pretpostavlja da i drugi ljude vide stvarnost na isti način.

Sinesteti najčešće neplanirano i nenadano, pričajući o svom doživljaju glazbe ili romana, otkriju da drugi ljudi oko njih ne doživljavaju ta iskustva na isti način. Studentica povijesti umjetnosti iz Zagreba Lana Momirski otkriva da je tek u 20-ima otkrila kako njezino posebno doživljavanje vremena i prostora ima „službeno“ ime. Lana se ubraja u posebnu vrstu sinesteta koji ne doživljavaju svijet u bojama, odnosno mirisima, nego drugačije poimaju vrijeme i prostor.

Naime, pišući na fakultetu seminarski rad o sinesteziji, otkrila je da drukčije od drugih doživljava tijek vremena. „Dan uvijek vidim kao određeni prostor, tj. kutiju koja je podijeljena na sate i onda u tim dijelovima dana točno vidim koju obavezu imam u određeno vrijeme. Sve te ‘prostore’ vidim istovremeno. Jednako tako, u svakom trenutku, u bilo kojem gradu se nalazim, uvijek znam gdje je sjever i mogu se orijentirati u odnosu na strane svijeta“, kaže Lana.

Sasvim osobno

Kako su najrazličitije kombinacije moguće, ljudi koji imaju sinestetičke doživljaje nikako se ne moraju slagati u svojim percepcijama i svaki njihov doživljaj je njihovo osobno, sasvim posebno iskustvo. Lana Momirski kaže da osjeća vrijeme i vidi ga kao jednu dugu elipsu. „Elipsa predstavlja godinu koja je podijeljena na mjesece, a u svakom dijelu elipse, tj. mjesecu, onda vidim dane u kojima su mi smješteni događaji, rođendani, obaveze“, pojašnjava.

Tako, primjerice, ona u hipu, bez razmišljanja i analize, može vidjeti da se sljedećih sedam vikenda neće vidjeti s dečkom jer u sve te vikende ima obaveze. Na elipsi su joj oni označeni kao popunjeni dani. Njoj nije jasno kako njezin partner to isto ne uviđa. On, pak, takvo poimanje organizacije vremena naprosto ne shvaća, no koristi sposobnost svoje partnerice kao besplatan, brz i najdraži rokovnik.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci