Brakovi i veze koji vraćaju vjeru u ljubav

U vrijeme kad brakovi i veze pucaju kao da su od najtanjeg stakla razgovarali smo s parovima koji odolijevaju burama i olujama svakodnevice i održavaju plamen svog zajedništva. Svjedoče da to nije uvijek lako i da je na putu mnoštvo izazova, no svakog se dana iznova odlučuju ponovno voljeti, razumjeti i prigrliti različitost. Najveća intimnost razotkriva se u zrelosti, a za zrelost je potrebno strpljenje. Evo tri stvarne ljubavne priče koje je napisao sam život

Sanja Plavljanić-Širola, voditeljica radionica za osobni rast i vlasnica centra Sretan dan, u braku 25 godina

Kad je brak postao - mrak?

Koliko ste puta čuli negativne „duhovite“ primjedbe o braku? „Brak, misliš mrak?“ Ili:  „Oni koji su vani žele ući, a oni koji su unutra žele pobjeći van.“ Ili pak: „Momačka večer – posljednja večer na slobodi“. I sve slično tome. Zašto su se uvriježile takve negativne misli i izjave o braku? Zašto sve više ljudi izlazi iz braka? Mislim da je negdje nešto pošlo krivo.

Brak treba i može biti velika životna radost, prepoznavanje dvaju srca, zajedništvo dviju duša, potpora, snaga, prihvaćanje, utjeha, bogatstvo različitosti i nadopunjavanja. I znam puno sretnih brakova. U čemu je njihova tajna? A zbog čega neki brakovi postanu nesretni?

Biće ljubavi

Pada mi na pamet jedan događaj. Četiri godine pohađala sam školu za psihoenergetske terapeute Snowlion u Francuskoj. Na početku četvrte godine profesor i vlasnik škole pozvao je sve studente u veliku predavaonicu kako bi ih obavijestio da se rastaje od supruge. Činilo se kao da mu je malo neugodno (oni su nas poučavali kako razumjeti sebe i druge te rješavati probleme) i na neki se način opravdavao: „Pokušali smo sve, ovo već traje mjesecima, razgovarali smo, išli na bračne terapije, primijenili sve metode, ali nije uspjelo...“

Dok je to govorio, pred očima mi se pojavila jasna, opipljiva slika: ljubav između dvoje ljudi doista je poput nekog zasebnog bića, neke prekrasne životinje, koju su zajednički stvorili energijom svojih srca. I dok god je ta životinja živa, veza može prebroditi sve probleme. Ako ona bude ranjena i to na vrijeme shvatimo, možemo se potruditi da je izliječimo. Ali ako dopustimo da ta prelijepa životinja umre, tada više nema povratka i, što god učinili, koju god metodu primijenili, nećemo je moći vratiti u život. Životinja naših profesora bila je, nažalost, mrtva.

I poslije sam često razmišljala o toj usporedbi. Ne kaže se uzalud da se između dvoje ljudi rodila ljubav – to zajedničko biće. Ono je dragocjeno i trebamo ga čuvati i njegovati.

Nemoguć spoj

Svaki je brak drukčiji, kao što je i svatko od nas drukčiji, a u svakom braku, kao i u životu, ima boljih i lošijih dana, sretnih i nesretnih trenutaka, istih i različitih mišljenja. Ali svim sretnim brakovima zajedničko je jedno – partneri su znali sačuvati svoje biće ljubavi. A kad je ljubav sačuvana i na prvome mjestu, supružnici se jedno prema drugome odnose s toplinom, poštovanjem i podrškom. Imaju razumijevanja za mane i zahvalni su za vrline.

ljubavI sama sam u braku već 25 godina. Suprug i ja smo se upoznali na fakultetu. Oboje smo studirali arhitekturu i bili na istoj godini, ali „prepoznali“ smo se tek pred kraj studija. Do tada sam ja imala dečka, a on djevojku – svi smo bili na istom fakultetu i svi smo se poznavali. Suprug i ja bili smo potpuno različiti – ja sam bila štreberica koja je dolazila na sva predavanja i vježbe i tresla se pred ispite, a on je radije igrao tenis i izlazio nego slušao predavanja, ali pritom je ležerno polagao ispite. Iako mi je u jednom trenutku pokazao svoje simpatije, meni se činilo da smo potpuno nemoguć spoj.

Ali Svemir je slagao svoje kockice, pa smo se jednoga ljeta slučajno susreli na moru, a zatim se posložilo još niz slučajnosti, sve dok ja nisam popustila i dopustila da me ponesu osjećaji.

Dvadesete, tridesete

I tako sam se našla u vezi koja mi se činila nestvarno lijepom. Odjednom, kao da više nismo mogli jedno bez drugoga, kao da smo uletjeli u neki vlastiti ružičasti oblak koji je posvuda išao s nama. U mom srcu nije bilo nimalo dvojbe da je to osoba s kojom želim biti do kraja života. A sve te različitosti činile su moj život bogatijim. Vjenčali smo se nakon tri godine, ubrzo poslije diplome. Uskoro nam se rodio prvi sin, a nakon tri i pol godine i drugi. Kad gledam unatrag, tijekom te prve godine braka bila sam još prilično djetinjasta i zaigrana, u mnogim stvarima možda i naivna. Ali, kad bih to ponovno prolazila, ne bih ništa mijenjala jer mislim da u 20-ima i treba takav biti.

Sjećanje na moje 30-e puno je obaveza: gradnja kuće, razne aktivnosti djece, puno projekata i posla. Čini mi se da smo u tom razdoblju suprug i ja pomalo zanemarili našu životinjicu, očekujući da će se ona hraniti sama. Gledajući unatrag, sada znam koliko je važno odvajati vrijeme za zajedničke trenutke, bez obzira na obaveze – naći vremena za ručak udvoje, vikend samo za dvoje, mirnu večer za razgovor. Jer ako zanemarimo našu zajedničku životinjicu, ona će zavapiti – bračnom krizom.

Kratak savjet za sretan brak

Iz iskustva znam da je svaka kriza učiteljica, pa je tako i s bračnim krizama. Kroz što god prolazimo, koliko god nam bilo teško, pritom sigurno učimo neku važnu životnu lekciju, postajemo snažniji i dobivamo važne nove uvide o sebi i drugima. Često tek nakon što zapadnemo u krizu, jedno drugom kažemo sve što nas muči, tišti i što nam smeta. Uglavnom tek tada znamo odvojiti važno od nevažnoga. Naša je životinjica preživjela krizu 40-ih i, nakon razdoblja posta, ponovno je zdrava i bucmasta. I bogatija za mnoga iskustva.

Ako bih nekom mladom paru trebala dati kratak savjet za sretan brak, to bi bio ovaj: Izražavajte jedno drugome jasno svoje želje, potrebe i osjećaje, ali nikada, baš nikada ne prigovarajte i ne kritizirajte! Ne očekujte da vaš partner bude nešto što nije i ne očekujte da bude kao vi. Prihvatite svojeg partnera/partnericu kao zasebno biće s vlastitom životnom svrhom i dopustite mu da radi ono što voli i ne radi ono što ne voli.

Stvari po kojima znam da ga još uvijek volim

Život je prekratak da bismo kinjili jedni druge ili sami sebe. Radije budimo jedno drugom kolačić kojem se uvijek iznova radujemo. Muškarci i žene su različiti, ali svima su esencijalno potrebni ljubav, podrška, prihvaćanje i poticaj. Upravo bi to bračni partneri trebali svakodnevno dobivati jedno od drugoga. Ja to u svojem braku dobivam, a mislim da i dajem.
Svatko bi mogao navesti svoj popis stvari po kojem zna da nakon mnogo godina braka još uvijek voli svojeg partnera. Evo mojeg popisa...
- Svaki se put razveselim njegovu glasu kad me nazove telefonom.
- S njim mogu pričati baš o svakoj temi.
- Radujem se svakoj zajedničkoj jutarnjoj kavi.
- Kad se odmaramo zagrljeni, najradije bih tako ostala satima.
- Još uvijek mi najljepše miriše.
- Kad mi se odnekud javi i kaže da se dobro zabavlja, meni je drago.
- Zajednički odlazak na tržnicu meni je zabavna avantura.
- Nitko ne kuha tako fino kao moj muž.
- Još se uvijek znamo šaliti i smijati...
I ima još puno toga. Napišite popise na kojima ćete navesti sve ono na čemu ste zahvalni: popis vrlina, popis lijepih trenutaka, popis izraza ljubavi... i svega toga bit će još i još.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci