Capoeira: dijalog pokreta

Ima tečnost plesa, ali i pokrete borilačke vještine. Ona jest ples s udarcima i borilačka vještina vođena glazbom. I još ponešto, ona je igra, taktika, ritual. Ona je capoeira, a obično se prepoznaje po dvjema karakteristikama, pozitivnoj živoj atmosferi i akrobatskim pokretima kojima capoeiristi privlače pozornost na uličnim prezentacijama

Udarci zamaskirani u meki ples

"Akrobacije su samo estetski dio capoeire, a nikako nužan uvjet da bi se njome netko bavio. Možete biti odličan capoeirist da nikad ne napravite više od zvijezde", uvjerava nas jedna od prvih instruktorica te vještine u nas, Tena Kostanjšek. "Ipak", kaže, "nakon nekoliko mjeseci treninga poželjet ćete svladati nešto od akrobacija jer su one mnogo jednostavnije i sigurnije negoli se čini".

S druge strane, želite li razviti snagu, fleksibilnost, koordinaciju, fluidno se kretati i vježbati um dok vježbate tijelo, ova je brazilska vještina idealna za vas. Već osnovno kretanje koje se izvodi savijenih koljena opisujući polukružne pokrete unatrag (takozvana ginga) jača mišiće nogu i leđa, istovremeno štedeći koljena. Svakim idućim naučenim pokretom razvijat ćete reflekse dok učite izbjegavati i usmjeravati udarce zamaskirane u meki ples pun presavijanja i okreta.

Međusobno nadmudrivanje protivnika podiže atmosferu među sudionicima koji formiraju krug (poput borilačkog ringa) te plješću, pjevaju i sviraju dajući tako ritam kojim se igra odvija. I tu dolazimo do detalja koje ne poznaje ni jedna druga borilačka vještina: napredni capoeirist možete biti tek kada svladate neki od tradicionalnih instrumenata koji su neizostavni dio te vještine. Berimbao (štap s nategnutom žicom), pandeiro (def), atabaque (veliki bubanj) stvaraju tradicionalne brazilske melodije koje određuju vaše pokrete, brze i akrobatske ili spore i obrambene.

capoeiraGingaMogu je naučiti svi, nema preduvjeta

Legende kažu da je capoeira nastala među afričkim robovima koji su još u 16. stoljeću dovedeni u Južnu Ameriku. Budući da su im bile zabranjene međusobne borbe i bilo kakvo iskazivanje agresivnosti, oni su ih pod krinkom glazbe i plesa ipak prakticirali, pokazujući tako svoju težnju za slobodom i istovremeno razvijajući tehnike samoobrane.

"Ljudi često misle da se capoeira temelji na uvježbanoj koreografiji, no ona je potpuna improvizacija. Svaki udarac je poput pitanja, a pokret kojim se on izbjegava – eskivaža – poput odgovora. Zato capoeiru nazivamo dijalogom pokreta", objašnjava Tena, dodajući kako je cilj nadmudriti protivnika tako što ćete predvidjeti njegove kretnje. Pritom ćete jačati sve skupine mišića. "Capoeiru bih doista preporučila svima. Nema preduvjeta koje biste morali ispuniti, možete krenuti doslovno ni od čega. Imate li imalo kondicije, brzo ćete napredovati. Već za tri do šest mjeseci primijetit ćete razliku u snazi i fleksibilnosti tijela", zaključuje Tena.

capoeiraEsquivaGinga
Osnovno kretanje u capoeiri; stojimo u početnom položaju, a kretanje je nalik klizanju. Zadnju nogu vučemo uz pod prema naprijed, a prednju vraćamo iza dolazeći svaki put u početni položaj. Težina je uvijek na prednjoj nozi.

Vježba je odlična za balans i koordinaciju. Jača kvadriceps femoris, lumbalni dio leđa i stražnjicu.

Esquiva
Pokret kojim izbjegavamo udarac; iz koljena se spuštamo u stranu u koju nas udarac "tjera", ostavljajući ravna leđa i pokrivajući lice rukom. Vježba ima sličan učinak kao ginga, jača mišiće nogu, stražnjice i lumbalnog dijela leđa.

Ostali članci