Prirodni dezodoransi

Sumnjivi aluminij, paraben, triklosan i talk

Najupitniji sastojak antiperspiranata su aluminijske soli. Zadaća im je blokirati znojenje, čime se upleću u prirodne zakonitosti ljudskog organizma. No ono što još više zabrinjava jest to što se aluminij kroz kožu može apsorbirati u organizam. Znanstvenici smatraju da tako nevezan i visoko nabijen element može oštetiti DNK, a to povećati rizik od stvaranja kancerogenih stanica. Rezultati istraživanja američkog alergologa Krisa McGartha, provedenog na 437 žena s rakom dojke, pokazuju da je često brijanje pazuha uz istovremeno korišenje antiperspiranata na bazi aluminija u mlađoj dobi povezano s nastankom ove zloćudne bolesti.
Uz aluminij, zabrinjavaju i parabeni, konzervansi sveprisutni u kozmetičkim proizvodima koji se ponašaju kao slab oblik estrogena. U određenom uzorku tumora parabeni se nalaze unutar strukture kancerogenih stanica raka dojke.
Na etiketama dezodoransa valja potražiti i triklosan (triclosan). Kemikalija s antibakterijskim svojstvima, dakle uništava bakterije na površini kože koje su odgovorne za neugodan miris, može reagirati s kloriranom vodom i stvoriti kloroform, kemijski spoj za koji se sumnja da je kancerogen.
I talk, česti sastojak mirisnih stikova, također ima lošu reputaciju, dok propilen glikol, koji služi za dobivanje glatke strukture u stickovima i omogućuje da “dezić” lagano klizi, može iritirati osjetljivu kožu.

Snaga biljaka

Nasreću, imamo sve više izbora. Na tržištu je sve više roll-on dezodoransa, stickova, pa čak i sprejeva koji se oslanjaju na nježne i bezopasne sastojke kako bi neutralizirali miris znoja. Oni sadrže manje rizične konzervanse, poput natrij benzonata ili kalij sorbata, te sodu bikarbonu koja upija znoj, a i antibakterijski učinci temelje se na dobro poznatom biljnom djelovanju (poput čajevca ili lavande). Neki su bolji, neki lošiji, no jedno je sigurno - zbog sastava na njihovim deklaracijama nećete se preznojavati od muke!