Zašto žudimo za određenom vrstom hrane?

Osjećaj žudnje za kolačima ili čokoladom svima nam je poznat i često nema veze s tjelesnom gladi, već s emocijama. To su poruke našeg unutarnjeg glasa koji nas mudro vodi prema miru i sreći

Svima nam se to dogodilo. Sjetili bismo se pizze u omiljenoj pizzeriji i isti se tren odjenuli, sjeli u auto i odjurili na drugi kraj grada. Cijelim bismo putem u ustima osjećali željeni okus i jedva čekali prvi slasni zalogaj. Nikakva zamjena nije dolazila u obzir, ništa nas drugo ne bi zadovoljilo u tom trenutku. Svima nam se događalo da se nakon ručka nastavimo prejedati i pojedemo još i veliku vrećicu čipsa, kutiju keksa ili cijelu čokoladu. I ne trebamo biti Freud da bismo shvatili da takvi napadaji ne mogu imati mnogo veze sa stvarnom, tjelesnom gladi i da se u našem organizmu tada javlja žudnja za nekom drugom vrstom hrane – onom emocionalnom.

Upućeniji nego ikad i deblji nego ikad

Dr. Doreen Virtue, američka psihologinja i klinička terapeutkinja za poremećaje u prehrani, u knjizi Žudnja za hranom tvrdi da je emocionalno prejedanje krivac za svaku pretilost, svako skretanje s puta uravnotežene prehrane i svaku bolest vezanu uz prehranu. Time se pridružuje sve većem broju znanstvenika i terapeuta koji već godinama upozoravaju na to da problem s viškom kilograma i nezdravom prehranom nije samo tjelesna glad, nego seže dublje u psihu i ne može se riješiti brojenjem kalorija, pa čak ni samim promicanjem zdrave prehrane.

„Nekoć smo za nezdrave prehrambene navike mogli optužiti neupućenost. No kako objasniti da smo danas – kad svatko iz knjiga, časopisa, medija zna važnost i zakonitosti zdrave prehrane – deblji nego ikada? Vjerujem da je krivac za širenje struka emocionalno prejedanje“, kaže dr. Virtue.

Ovisnost o čokoladi - glad za ljubavlju

Zašto baš ta hrana?

Opsesivna žudnja za specifičnom hranom u određenom trenutku nije slučajna i javlja se zbog želje da se bolje osjećamo ili da promijenimo razinu energije. Žudnja nas uvijek upućuje na hranu koja odgovara potisnutom intuitivnom osjećaju. Ako vam, primjerice, unutarnji glas govori da se trebate više zabavljati, a vi ga ne slušate, osjetit ćete želju za hranom koja sadrži pirazin, kao što su kikiriki, indijski oraščići ili orasi, zato što pirazin aktivira centar za užitak u mozgu.

Naš je organizam savršen mehanizam i svaki njegov dio funkcionira besprijekorno. Apetit u tome nije iznimka. Žudnje vezane uz hranu dio su unutarnjega glasa koji pruža važne informacije i vrijedi ga poslušati; one ne znače da s nama nešto nije u redu ili da smo slabi. Naprotiv, znače da apetit funkcionira upravo onako kako treba i signalizira što nam je potrebno da bismo uspostavili unutarnji mir. Kad osjećamo mir, apetit se prirodno normalizira, a kilogrami nestaju sami od sebe.

Zato prirodni pristup mršavljenju, o kojem se u posljednje vrijeme sve više govori, žarište pozornosti odvraća od mršavljenja i usmjerava na uspostavljanje unutarnjeg mira. Za takav je pristup potrebno biti iskren prema sebi i suočiti se s neugodnim osjećajem, što nije uvijek lako, ali alternativa – nepriznavanje – mnogo je gora. Bez zavirivanja u skrivene kutove uma i srca nema trajnoga gubljenja kilograma, potvrđuju stručnjaci i sve brojnija istraživanja o neučinkovitosti dijeta.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci