Hrana za životnu energiju Ruedigera Dahlkea

Njemački liječnik Ruediger Dahlke, koji je svoj holistički pogled na ljudsko zdravlje iznosio i u kolumnama u Sensi, tijekom svojih dugogodišnjih istraživanja došao je do zaključka da je energija biljaka sve što nam je potrebno za savršeno zdravlje. Upravo je zato i sam vegan te u svojim knjigama detaljno argumentira ovakav stav. Donosimo slasne recepte iz njegove nanovije "Kuharice za životnu energiju"

Biofotoni

Neovisno o onome što jedemo, energiju za život dobivamo samo iz biljaka. Objašnjenje je jednostavno: bez sunca se u biljci ne može odvijati fotosinteza, biljka ne može rasti i ne može biti hrana ljudima i životinjama.

U tom smislu je nobelovac Erwin Schrödinger (1887. - 1961.) posve u pravu sa svojom tezom o prijenosu informacija među živim organizmima iznijetoj u knjizi Što je život?. On je snažno utjecao na jednog drugog fizičara koji se cijeloga života bavio fenomenom života, profesora Fritz-Alberta Poppa. Popp je prije tri desetljeća također dobio Nobelovu nagradu za otkriće slabašne svjetlosti u živim stanicama, odnosno biofotona.

Najvažnije je da je svježe

Mjerenja biofotona koja je proveo Popp pokazala su da se u svježim, tek ubranim namirnicama nalazi više bio­fotona nego u onima iz sekundarnog izvora. Kad je riječ o prehrani, sve se zapravo svodi na jednostavno pitanje: želimo li životnu energiju uzimati izravno iz biljaka ili zaobilaznim putom - preko životinja. Odgovorom na to pitanje odlučujemo želimo li se hraniti vegetarijanski ili ne.

Začinsko bilje, voće i povrće koji stižu izravno iz prirode, s drva, grma ili polja, u sebi sadrže najviše životne energije. Ono što vene u trgovinama i u hladnjacima gubi svježinu, a time i bioluminiscenciju (svjetlost u živim organizmima, odnosno energiju nastalu izmjenom tvari). U Japanu, gdje tradicionalno jedu izrazito svježu hranu i čiji stanovnici u prosjeku žive dulje od svih ostalih nacija, ministarstvo poljopriv­rede započelo je mjerenje biofotona.

dahlke knjigaŽivotna energija nestaje iz smrznutoga, ali ostaje u sušenom

Sve su ovo argumenti za tvrdnju da bismo trebali jesti svježu hranu izravno iz prirode. Probavljeno bilje gubi ovu energiju pa tako do nje ne možemo doći ako jedemo meso životinja koje su se njime hranile. Azijska kuhinja poznaje blage i kratkotrajne metode kuhanja povrća u woku nakon čega dio ove životne energije ostaje u hrani. Kratko pirjano povrće koje nije omekšalo, pa je zadržalo prirodnu teksturu i okus, daleko je zdravije od onog dobro prokuhanog.

S voćem je isto, svježe je mnogo bolje od kuhanoga. Osušene sjemenke svježe ubranog voća mogu ponovo proklijati, a sjemenke kuhanog voća ne mogu. Puno je argumenata koji idu u prilog svježoj, sirovoj prehrani. Popp je dokazao da životna energija nestaje i iz hrane koju smo duboko zamrznuli, no itekako je dobro sačuvana u osušenom voću i povrću.

Snaga sjemenke

Sjemenke u sebi sadrže blokatore klijanja i toksine kako bi mogle kontrolirano klijati u određeno vrijeme. Kad bi klijale svako malo i ne bi čekale pravi trenutak za to, izgubile bi svoju biološku svrhu i nestale. Međutim, jednom kad proces klijanja započne, ovi toksini i blokatori pretvaraju se u vitamine, a u samoj sjemenci počinje rasti koncentracija biofotona, kao i tzv. sekundarnih biljnih tvari, tj. onih koje nisu nužne za život biljke.

No, ove su tvari za čovjeka doista sve drugo samo ne sekundarne: istraživanja pokazuju kako su od vitalne važnosti upravo za naš imunosni sustav, a blokiraju i rast malignih stanica, odnosno priječe da one uopće nastanu.

Nove sorte voća i povrća

Profesor Popp dokazao je i to da genetski modificirane biljke, dakle neke novije sorte s mlađim genetskim materijalom, sadrže puno manje biofotona. Ovo je svakako argument protiv suvremenih hibridnih sorti koje krase police naših trgovina. Naime, za ove je biljke važnije kako izgledaju nego kakav je njihov sadržaj. Kad križamo međusobno nesrodne sorte, one zbog uvećanja same jezgre postaju i veće rastom, no smanjuje im se mogućnost prirodnog razmnožavanja i sve je manje životne energije u njima.

Sve navedeno ide u prilog tome da je bolje jesti samo prirodno i davno provjereno. Majka priroda milijunima godina skupljala je svoje iskustvo i točno se zna kad nešto treba klijati, a kad mirovati. Moderni „vrtlari“, čije biljke nikad nisu vidjele sunce, prave se da sve znaju bolje od prirode, no njihovi plodovi nemaju moć regeneracije i razmnožavanja i ne sadrže u sebi nikakvu vrijednost. Prirodu treba poštovati, ističe dr. Dahlke. Donosimo njegove recepte iz knjige Das Lebensenergie Kochbuch (Kuharica za životnu energiju).

Gljive s umakom od boba i timijana

Kolačići s borovnicama

Curry od batata s basmati rižom

Salata od špinata sa svježim smokvama

Chia puding s malinama

Palenta s maslinama i pečenim patlodžanima

Ruediger Dahlke iz knjige 'Das Lebensenergie Kochbuch' (Kuharica za životnu energiju)

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci