Upoznajte svoju sjenu

Put prema samospoznaji volimo zamišljati kao široku stazu obasjanu suncem, međutim, on je često samo puteljak pun korova, kamenja i drugih prepreka. Ponekad je teško ustrajati, ali se hrabrost i upornost višestruko isplate. Veliki švicarski psihijatar C. G. Jung govorio je da ne možemo postati prosvijetljeni dok ne osvijestimo svoju tamu, a tu je tamu nazvao sjenom...

Ne postaje se prosvijetljen zamišljanjem figura od svjetlosti, nego osvještavanjem svoje tame - C. G. Jung

Što nas živcira, plaši, gadi nam se...

Naša sjena je sve ono što nas živcira, plaši, što nam se gadi, bilo kod drugih ljudi, bilo kod nas samih. Ona je sve ono što pokušavamo sakriti od bliskih ljudi i sve što ne želimo da drugi ljudi saznaju o nama. Ima veliku moć u našim životima. Sjena određuje što možemo, a što ne možemo činiti, što će nas neodoljivo privlačiti, a što ćemo izbjegavati; što ćemo voljeti, a što osuđivati i kritizirati.

Ona diktira i stupanj njege ili zanemarivanja koji ćemo pružiti svom tijelu, stupanj zadovoljstva koji ćemo sebi dopustiti. Sjena je autor scenarija koji počinje djelovati u vremenima straha, patnje, konflikata ili kada nismo svjesni svojih postupaka. Ona će sabotirati naše živote onda kada najmanje želimo ili očekujemo, i to kako bi ispunila naša disfunkcionalna uvjerenja.

Sjena nam ograničava slobodu jer smo mi mnogo više od onih kvaliteta koje se uklapaju u naš ego ideal. Da bismo povratili sve te kvalitete koje su u sjeni, moramo ih pogledati i pronaći odgovarajuće, sigurne načine da ih izrazimo. Ako to ne učinimo, ono što je potisnuto počet će nas voditi kroz život, a mi ćemo biti žrtve. Sjena je opasna jedino onda kada je držimo „zaključanu u podrumu“.

Nema junaka bez zlikovca

Sjetimo se da ni junak u nekoj priči ne bi mogao postojati da nema zlikovaca koji ga izazivaju na njegovu putu. U ovom slučaju zlikovac je impuls koji ne razumijemo ili ne znamo kako izaći na kraj s njim. Sve dok poričemo, potiskujemo i umanjujemo značenje tih impulsa, bit ćemo u njihovoj vlasti, a njihova mudrost će nas zaobilaziti.

Problem u osvještavanju sjene nastaje i zato što nas naša osobnost uvjerava kako ne postoji ništa što ne znamo o sebi, odnosno da smo mi ona osoba koju vidimo kada se pogledamo u zrcalo. Kada jednom kažemo sebi da smo ta osoba, zatvaramo mogućnost za sve drugo što možemo biti. Tako gubimo mogućnost izbora, zato što ne možemo učiniti ništa izvan granice karaktera koji igramo i za koji smo vezani.

Na taj način osobnost kontrolira situacije u našem životu, a mi postajemo slijepi za neizmjerne mogućnosti koje nam se otvaraju kada se prestanemo pretvarati da smo nešto što nismo, kada više nemamo potrebu kriti se, jer tada možemo spoznati slobodu izraza svojeg autentičnog bića.

Kad je sjena najopasnija?

Kada sebi uskraćujemo slobodu izražavanja svoje tamne strane ili odbijamo prihvatiti njeno postojanje, ona raste i postaje moćna snaga sposobna uništiti kako naš vlastiti, tako i živote nama bliskih osoba. Što se više trudimo potisnuti dijelove osobnosti koje smatramo neprihvatljivima, to oni više pronalaze štetne načine da se sami izraze. Učinak sjene naziv je za pojavu kada naša potisnuta tama izbija na vidjelo, navodeći nas da djelujemo nesvjesno i na neočekivane načine.

Nastaje kada nešto iz izvanjskog svijeta potakne našu unutrašnju tamu da se razotkrije. Tada na scenu također stupaju disfunkcionalna uvjerenja, odnosno težnja da ih potvrdimo. To se, naravno, događa u najnepoželjnijem trenutku, onda kada smo već nadomak cilju.

Žrtve vlastite projekcije

Kad god smo opsjednuti nekim dijelovima sjene drugih ljudi, to je samo zato što su oni uspjeli dotaknuti neke dijelove naše sjene. Projekcija je obrambeni mehanizam ega kojime se on štiti od neželjenih sadržaja. Umjesto da uvidimo što nam se to ne sviđa kod sebe, mi to projiciramo na nekoga drugog. Projiciramo na svoje roditelje, djecu, prijatelje, kolege ili, još bolje, na javne ličnosti koje nikad nismo upoznali.

Projekcije kao obrambeni mehanizam

Svaki put kad osuđujemo ili optužujemo druge, to je odricanje ili odbacivanje dijelova nas samih. Međutim, ti dijelovi koje se trudimo izbjeći, ma koliko su skriveni od naših pogleda, postoje i dalje kao dio našeg energetskog polja. Ponašanja i osjećaji s kojima nismo u miru uvijek će pronaći ekran za projekciju. Kada imamo osobine koje nisu osviještene, u svoj život privlačimo ljude i događaje koji nam pomažu da spoz­namo, iscijelimo i prihvatimo aspekt koji poričemo.

Ako prihvatimo osobine koje nas iritiraju kod drugih, one nas više neće uznemiravati. Možemo ih primjećivati, ali više neće imati utjecaj na nas. Psiholog i filozof Ken Wilber ovako je objasnio tu razliku: kada spoznajemo informacije o drugoj osobi ili stvari i tu spoznaju prihvatimo na razini informacije, onda vjerojatno nema projekcije. Međutim, ako ta spoznaja utječe na nas, kada kritički upiremo prst, ako to radimo unoseći se – velika je vjerojatnost da smo žrtve vlastite projekcije.

Sve započinje u djetinjstvu

Sjena nastaje u djetinjstvu jer, bez obzira na to koliko su divni bili naši roditelji, mi smo se stidjeli zbog iskazivanja nekih svojih osobina. Uvijek primamo neke poruke koje nam govore da nešto s nama nije u redu ili kako smo loši na neki način.

Ove negativne poruke duboko su ukorijenjene u našu podsvijest i mijenjaju naš doživljaj sebe, primoravajući nas da odbacimo ove aspekte svoje osobnosti jer su neprihvatljivi. Kad god se naše ponašanje susrelo s kritikom ili kaznom, mi smo se nesvjesno odvojili od nekog dijela svog autentičnog „ja“. Tako smo se razdvojili od svoje iskonske radosti.

Ništa toliko ne jača sjenu kao projekcija, odnosno uvjerenje da naši problemi leže u drugim ljudima. Sjena ne nestaje kada je napadamo, ona zacjeljuje kada joj opraštamo.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci