Perfekcionizam - jeste li i vi zaraženi?

Ne bojte se savršenstva, nikad ga nećete dostići, rekao je Salvador Dali, ali mnogi od nas u glavi nose tog sitnog mučitelja koji nas stalno tjera "boljem". Olabavimo, nema savršene zamišljene slike koja je vrednija od nesavršenog života koji se upravo odvija pred vama

Svijetle slike zamišljene budućnosti

Mnogi ljudi u glavi nose tog sitnog mučitelja, kritičara koji nikad nije zadovoljan i stalno tjera dalje, k postizanju najvišeg i najboljeg – k postizanju savršenstva. To je kao maraton bez kraja. U glavi, poput slijepe pjege u oku, stoji zamišljeni cilj – savršena vizija izgleda, uspjeha, veze, života. Taj cilj ne mora uopće biti osviješten. Obično čuči negdje u glavi, šalje signale, producira sliku života kakav bi trebao biti i vuče nas prema njoj.

Kao što su noćni leptiri privučeni svjetlom uličnih lampi, tako smo i mi privučeni svijetlim slikama zamišljene budućnosti u kojoj vlada savršenstvo. No život se ne da strpati ni u kakav okvir. Um, koliko god kreativan bio, nije u stanju producirati sliku u koju bi mogao smjestiti Život. Život je čaroban, nepredvidljiv i umom ga ne možemo determinirati.

Kad susjed pogleda, ima da se divi

Težnja prema savršenstvu često stvara crno-bijela razmišljanja koja se temelje na sintagmi sve ili ništa. Ako nije savršeno, onda je nikako. A kada je toliko toga na kocki, teško je riskirati. Javlja se strah od pogreške koji dodatno sputava i onemogućava da se prema tom svemu uopće pokrene.

Perfekcionizam može biti usmjeren na bilo koje područje života – postignuće, izgled, međuljudske odnose, moralnost. Perfekcionisti usmjereni na postignuće vrednuju sebe isključivo prema uspjehu i kada on izostane, postaju nervozni i depresivni. Za svjetlucav cilj – uspjeh na poslu ili studiju – plaćaju previsoku cijenu zabrinutosti i tjeskobe koje ih vode upravo u suprotnom smjeru, prema neuspjehu.

Kad je slika vlastita savršenstva vezana uz izgled, zrcalo je tu umjesto najboljeg prijatelja. Često se ne zaustavlja samo na tijelu i licu, već se u koncentričnim krugovima širi – na kuću, auto, vrt, djecu… Sve treba biti tip-top. Kad susjed pogleda, ima da se divi.

Kad je perfekcionizam usmjeren na međuljudske odnose, postoji tisuću pravila o tome kako bi se tko trebao ponašati i što bi trebao raditi kako bi stvari funkcionirale kako treba. Ta vrsta težnje k savršenstvu često ljude čini usamljenima jer počinju izbjegavati druge kako ne bi razotkrili njihove slabosti, nesigurnosti i mane. A tek otkrivanjem i mirenjem s vlastitim nesavršenostima možemo stvarati tople, ljudske odnose.

Ostali članci