Kako ne biti žrtva loših vijesti

Kako stvari stoje, nikad nije bilo teže odoljeti negativnim utjecajima koji se šire na sve strane. Možemo vjerovati da je izvor loših vijesti u samim događajima, a ne u lošim namjerama njihovih kreatora, no jedna od pogubnih posljedica njihova ponašanja je to što im većina ljudi hipnotizirano vjeruje. A kada netko slijepo vjeruje u sve i svašta, onda mu doslovno to i rade. Kako ne bismo ostali bez zdravog razuma, izdvajamo nekoliko moćnih savjeta

OTKRIJTE ODAKLE STIŽU LOŠE VIJESTI I JEDNOSTAVNO IH PRESTANITE KONZUMIRATI
Kada je u pitanju ovaj korak, stvari nisu nimalo jednostavne kao što izgledaju, čak ni kada savršeno jasno znamo odakle non-stop stižu loše vijesti i da nam one donose tonu briga, sumnji, strahova i ostalih paralizatora. Jedan od glavnih problema tiče se svakako ovisnosti o pogubnoj navici na nesreću, negativnost, strah i ostalu patnju. Ako malo bolje pogledamo, vidjet ćemo kako upravo iz toga proizlazi nesposobnost shvaćanja do koje mjere sve te enormne količine negativnih vijesti utječu na naše sustave, a posebno na živčani. Stoga je pravo pitanje kako ukinuti tu dugogodišnju pogubnu naviku na patnju i njezino predviđanje. Figurativno rečeno, kako prestati kopati jamu u koju potom sami upadamo?

Za početak, pogledajmo u kakvom su stanju naše tijelo, disanje, emocije i mentalno zdravlje. Drugim riječima, postanimo svjesni realnih posljedica na naše psihofizičko zdravlje. Zapazimo do koje smo mjere umorni, iscrpljeni, zabrinuti, uplašeni, konfuzni, nesigurni, tjeskobni... I, naravno, zapitajmo se koliko na sve to utječu loše vijesti koje redovito čitamo u novinama, gledamo na televiziji, slušamo na radiju, tržnici, crkvi, od ovoga ili onoga. Budimo iskreni i priznajmo istinu. Jer tek kada budemo znali istinu, moći ćemo zaista nešto promijeniti.

Moja namjera nije savjetovati vam da prestanete gledati vijesti, čitati novine i gajiti lošu naviku redovitog interpretiranja u društvu što ste gledali ili čuli. Ne, nikako, vi vrlo dobro znate što vrijedi gledati, čitati, govoriti i raditi. Pitanje je samo činite li to.

REDOVITO SE PITAJTE: „ŠTO ĆE TO MENI?“

Ako si nikada ne postavimo pitanje što će to meni dok, na primjer, gledamo TV, čitamo novine, komentare na vijesti, romane, magazine, knjige, idemo u kino i kazalište, ili možda surfamo i chatamo, sve su šanse da ćemo protratiti mnogo dragocjena vremena i energije na ono što nam ne donosi nikakvu stvarnu korist osim malo kratkotrajnog zadovoljstva. S druge strane, ako želimo biti uspješni, ako namjeravamo pomaknuti se s mjesta tako što ćemo nadići život na koji smo naučeni otkada smo se rodili, moramo imati kontrolu nad svojim glavnim resursima, tj. pozornošću i energijom.

Kako ako ne provjeravanjem što će to meni svaki put prije nego što stvorimo naviku da nešto radimo. Jer nakon što steknemo određenu naviku, vrlo brzo postajemo ovisni o njoj. A ako je to loša navika, neizostavno nam slijedi nevolja. Dakle, neusporedivo je lakše spriječiti nego liječiti. Kada preveniramo, problemi su neznatni i rješivi, ali kada doguramo do stadija liječenja, tada uzrok problema često ne možemo uhvatiti ni za glavu ni za rep. Odatle potreba za raznim jogama i terapijama.

Ostali članci