Buđenje iz duhovnog sna u 40-ima

Zamislite da nam je ostalo još samo 20 dana života… Dvadeset prvi dan Zemlju će pogoditi veliki komet. Razletjet će se u milijarde komadića, a time će nestati i kompletan život na Zemlji...

Biste li tih preostalih 20 dana svoga života radili isto što i sada, ili nešto drugo?! Biste li i dalje toliko energije ulagali u posao koji možda ne volite i ostajali do kasno u uredu, družili se s istim ljudima i radili iste kompromise? Bi li u tih posljednjih dvadeset dana vašega života bilo mjesta za vašeg sadašnjeg partnera ili biste to vrijeme proveli s nekim drugim, možda s nekim koga ste zbog neodlučnosti, nespremnosti ili nedostatka hrabrosti ostavili, a nikad u potpunosti prežalili?

Biste li se nastavili živcirati zbog istih stvari ili bi vam iz te perspektive stvari izgledale drugačije?

Imamo vremena... ili ne?

Kad smo mladi, čini nam se da imamo sve vrijeme ovoga svijeta. Ne opterećujemo se previše kako ga provodimo ni s kime jer računamo da imamo vremena sve popraviti. No nažalost, vrijeme leti, i to počinjemo shvaćati tek negdje oko četrdesete godine života, kad se odjednom počnemo pitati kamo je odletjelo.

U tim godinama mnogi ljudi spontano počnu raditi reviziju svoga života – gdje su, što su napravili, što nisu a željeli su, u čemu su pogriješili... Shvativši da ne žive onako kako su željeli i da život nije ispao onakvim kakvim su ga zamišljali, mnogi u tim godinama proživljavaju neku vrstu osobne krize.

Duhovna kriza

Psiholozi to nazivaju krizom srednjih godina, no u suštini radi se o puno dubljem procesu. Naime, u tim godinama kao da počinjemo shvaćati da naše fizičko postojanje ima granice, da nećemo živjeti vječno, i da je razdoblje u kojemu ćemo moći produktivno djelovati ipak ograničeno.

Dok će neki na takvu spoznaju reagirati nezrelo i ponašati se onako kako su se ponašali u dvadesetima, ili će pokušati nadoknaditi ono što su tada propustili, kod ljudi na višem stupnju svijesti aktivirat će se potreba da vrijeme počnu provoditi u bavljenju stvarima koje hrane dušu. Mnogi u tim godinama počinje više paziti s kime provode vrijeme i sve teže pristaju na kompromise bilo koje vrste. 

Priča za 60 sekundi: Mudrost orla

Pokušaji potiskivanja nezadovoljstva

Nerijetko nam se kompletan sustav vrijednosti koji smo do tada gradili počinje urušavati: korporacijska karijera, status i visoka zarada koji su nam do tada bili bitni, odjednom nas više ne ispunjavaju. Želimo se povući na neko mirno mjesto, gdje ćemo obrađivati vrt ili raditi nešto drugo što volimo, i gdje će biti mjesta samo za odabrane...

No problem se javlja u raskoraku između želja i mogućnosti. Nerijetko nam to ne dopušta materijalna situacija, a često ni odnosi ili druge strukture koje smo formirali, i koje ne možemo (tako lako) raskinuti. Obeshrabreni ograničenjima, mnogi ljudi tada ostaju živjeti s tom spoznajom i ne čine ništa da bi stvari promijenili. Iz dana u dan sve više gube žar za životom, a njihov život svodi se na pokušaje potiskivanja nezadovoljstva.

Buđenje iz amnezije

Da bi nadvladali ta ograničenja, neki baš u tim godinama počnu raditi na sebi - na podiznanju svjesnosti i svog energetskog stanja, kako bi obnovili svoje potencijale i vratili osobnu moć koju su kroz život izgubili ili zapostavili. Takvi ljudi razumiju da ako žele živjeti bolje i kvalitetnije te popraviti stvari u kojima su pogriješili, ne mogu nastaviti podržavati postojeće obrasce i moraju puno toga mijenjati.

Ako se u tome procesu (koji nije uvijek lagan i nerijetko uključuje puno bolnih rezova) ne obeshrabre, ako bez obzira na nerazumijevanje i manjak podrške iz okruženja, te njegove suptilne pokušaje vraćanja na staro, nastave raditi na svojoj promjeni, samo je pitanje trenutka kada će se takva promjena manifestirati i u promjeni konkretne životne pozicije.

Neovisnost od društvenih normi

Naime, rad na sebi dovodi do jačanja samopoštovanja, ali ne kroz bolju uklopljenost u društvene norme kako se to uglavnom misli, već upravo suprotno - tako da od njih postajemo neovisni, i tako što, umjesto da se prilagođavamo ne bi li od društva bili adekvatno nagrađeni, počnemo slušati sami sebe i činiti ono što zadovoljava nas, bez obzira što o tome misle drugi (naravno, pod pretpostavkom da time druge ne ugrožavamo).

Ljudi koji se ne boje činiti ono što je u skladu s njima, koji odbijaju raditi kompromise radi uskih, kratkoročnih koristi, svojemu podsvjesnom umu, ali i čitavom Svemiru šalju poruku da sami sebe cijene i da ne pristaju ni na što manje od onoga što zaslužuju. Zbog toga u svoj život i počinju privlačiti samo ono što je u skladu s njima – ljude, događaje, situacije i okolnosti koje će im omogućiti realizaciju upravo onoga čemu teže i što su zacrtali.

Život uzeti u svoje ruke

Možda ste doista velik dio života činili drukčije i sada vam je zbog toga žao, a možda vas je baš to i dovelo u poziciju koja vas ne zadovoljava i koju sada želite promijeniti. No imajte na umu da mudrost koju danas imate niste mogli imati s dvadeset godina i vjerojatno je ni na jedan drugi način niste mogli steći osim kroz iskustvo koje ste proživjeli. Kada ne biste imali to iskustvo, onda ne biste ni znali što je ispravno, i često je potrebno napraviti puno "pogrešnih" koraka kako bismo pronašli pravi put.

Pa ako se još uvijek niste odvažili krenuti putem osobnog razvoja - ne oklijevajte i ne odgađajte, jer radeći na sebi, svoj život uzimate u svoje ruke. Možda neće sve biti jednostavno, no i put od tisuću milja započinje prvim korakom, a promjene koje na tome putu možete ostvariti vrijedne su svakog učinjenog koraka.

Egli Ilić, terapeut i trener, www.egliilic.com

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci