Kakve dezodoranse treba izbjegavati

Osjetljiva koža pazuha traži posebnu pažnju i brigu. Iako svi želimo izbjeći neugodan miris i znojenje, valja voditi računa o tome što sadrži dezodorans. Otkrijte koje sastojke treba izbjegavati i kako ih zamijeniti prirodnim varijantama koje čuvaju zdravlje

Mirisna zamka

Jeste li i vi jedan od osviještenih kupaca koji prilikom kupnje proučava listu teško čitljivih sastojaka ispisanih sitnim slovima ili dezodoranse i antiperspirante birate po mirisu, oslanjajući se isključivo na svoj nos? Kakvi god bili u kupnji dezodoransa, svi imamo isti cilj – što dulje ostati mirisni, suhi i svježi, ali i zdravi. Taj je cilj beskompromisno dostižan i ljubiteljima prirodne kozmetike i onima koji prednost daju ugodnim mirisima.

No, da bismo uopće započeli priču o mirisnim zamkama koje kriju deklaracije sitnog fonta, potrebno je istaknuti da antiperspirant nije samo drugi naziv za dezodorans. Iako je na tržištu najveći broj onih koji su njihova kombinacija, dezodoransi uklanjaju ne­ugodne mirise sprečavajući razvoj bakterija u toplom i vlažnom okruženju pazuha, a antiperspiranti sprečavaju znojenje te se razlikuju po kemijskom sastavu. I tu počiva najveći problem. Naime, ljudsko je tijelo dizajnirano da se znoji i na taj način izlučuje toksine. Logično je zaključiti da korištenje sintetičkih kemikalija za blokiranje prirodnog procesa detoksikacije ne može biti dobro za naš organizam.

Sintetički aditivi koji sprečavaju razvoj neugodnih mirisa i mokre mrlje pod pazusima upijaju se u kožu, a potom i u žlijezde, što, prema rastućem broju neovisnih istraživanja, negativno utječe na limfni sustav. A, podsjetimo, limfni je sustav dio imunosnog, obrambenog sustava, proteže se kroz cijeli organizam i povezan je sa svakim organom.

Lučenje znoja

Sporni sastojak koji je zadužen da budemo suhi i mirisni čak i za najvećih vrućina, fizičkih napora ili stresa, aluminijeve su soli i nalaze se u svakom antiperspirantu u koncentraciji od 10 do 25 posto. Aluminijeve soli, osim što mijenjaju pH kože, što samo po sebi može uzrokovati dermatološke probleme, sužavaju pore i blokiraju izvodne kanaliće znojnih žlijezda i to, navodno, pridonosi nastanku kancerogenih stanica, a povezuje ih se i s neurološkim bolestima poput Alzheimera.

U istraživanju objavljenom u stručnom američkom časopisu Journal of Inorganic Biochemistry znanstvenici su uspoređivali izuzeta tkiva 19 žena oboljelih od raka dojke s istim tkivom zdravih žena. U tkivu žena oboljelih od raka pronađene su znatno veće količine aluminija. Zaključak ove i sličnih studija jest da aluminij blokiranjem lučenja znoja uzrokuje nakupljanje toksina u limfnim čvorovima koji se nalaze blizu dojki.

Zabrinutost su izazvali i rezultati istraživanja američkog alergologa i imunologa dr. Krisa McGratha koji su ukazali na povezanost između aluminija, brijanja i raka. Prema njegovoj studiji provedenoj na više od 400 žena koje su preživjele rak dojke, aluminijev klorohidrat puno se brže apsorbira u netom obrijanu kožu i izravno ulazi u limfni sustav. Istraživanje među oboljelima pokazuje da su one žene koje su se od 16. godine redovito brijale i koristile proizvode s tim sastojkom puno prije oboljele od raka dojke, oko 22. godine, nego žene koje nisu koristile antiperspirant na netom obrijanim pazusima ili su ga počele koristiti poslije.

Sigurnije varijante

„Ne preporučujem korištenje antiperspiranta sa sastojcima koji blokiraju lučenje žlijezda znojnica“, kaže dr. Andrej Roth, onkolog iz zagrebačke Klinike za tumore, KBC-a „Sestre milosrdnice“. „Iako nema službenih dokaza kako ti sastojci uzrokuju rak dojke, nije prirodno da blokiraju lučenje znoja. Kad je riječ o klasičnim dezodoransima koji ne blokiraju znojenje, predlažem sigurnije ekološke varijante jer su prirodne i ne mogu naškoditi zdravlju“, savjetuje zagrebački onkolog.

Isti ritual depiliranja, s kojim su mnoge djevojke ušle u svijet žena, povećava i rizik nastanka kožnih infekcija. Naime, ako je koža pazuha već oštećena i iritirana brijanjem, antiperspiranti mogu uzrokovati crvenilo, osip, otekline ili svrbež. Možda ste primijetili kako je na deklaraciji istaknuto da se proizvod ne bi smio upotrebljavati na oštećenoj koži. Koža je nakon brijanja osjetljivija i u tom slučaju dermatolozi preporučuju upotrebu antiseptičke deo kreme ili dezodoransa na prirodnoj bazi.

Osim aluminijevih soli koje blokiraju prirodnu detoksikaciju, loša reputacija parabena (metil-paraben, propil-paraben, etil-paraben, butil-paraben) je tolika da ga većina velikih brendova uklanja iz sastava svojih dezodoransa i zamjenjuje ga manje štetnim konzervansima. Korišteni za sprečavanje razvoja bakterija, parabeni oponašaju ženski spolni hormon estrogen, što se povezuje s različitim hormonalnim poremećajima. Naime, nakupljanjem u dojci, paraben pojačava djelovanje hormona, što može stimulirati rast već postojećih malignih stanica.

Prema britanskoj studiji objavljenoj u magazinu Journal of Applied Toxicology, najmanje jedna vrsta parabena pronađena je u uzorcima tkiva uzetih od 160 žena kojima su odstranjene dojke.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci