Kako napisati ljubavno pismo

Inspiracija

Inspiraciju za pisanje pronađite u svakodnevici, ali i u ljubavnim pjesmama, romanima i zbirkama pisama proslavljenih žena i muškaraca. Jedna od takvih zbirki je i knjiga Ljubavna pisma slavnih muškaraca koju je objavila Planetopija. Čitajući je, neka vas ne obeshrabre kićeni, sladunjavi, poetski izljevi ljubavi Henrika VIII., Lorda Byrona, Napoleona, Balzaca i drugih. Većina objavljenih pisama ipak je djelo onih kojima je lijepo izražavanje i pisanje bilo zanimanje, ili su kao veliki vojskovođe i državnici imali pomagače koji su im sugerirali kakvom će sintaksom impresionirati svoju damu. Rijetki će od vas očekivati pismo koje krasi rečenica poput one Victora Hugoa koji svojoj supruzi Adèli u siječnju 1820. poručuje:
„Da, ti sa mnom možeš činiti što god hoćeš, a sutra ću doista umrijeti ako mi tvoj nježni glas, blagi pritisak tvojih obožavanih usana, ne budu dovoljni da vrate život u moje tijelo.“ Ipak, i takva pisma nalaze smjernice za pisanje dobrodošle svakomu tko uzme olovku u ruku.

Mozartova jednostavnost

Neka vaš rukopis odiše ležernošću. Ne zamarajte se previše redom rečenica, nizanjem romantičnih pridjeva, već u pisanju budite iskreni i svoji. Ljubavno pismo ne mora nužno veličati osjećaj ljubavi, vas ili osobu koju volite. Dokaz ljubavi je i vaša želja da s partnerom ili partnericom podijelite misli o nekom zanimljivom događaju, susretu ili aktualnosti, baš poput Mozarta u pismu odaslanom njegovoj supruzi Constanzi 6. lipnja 1791.
„Ovoga sam trena primio tvoje drago pismo i oduševljen sam što čujem da si dobra zdravlja i dobro raspoložena. Madame Leutgeb oprala je moju kapu za spavanje i kravatu, ali volio bih da ih ti vidiš. Mili Bože! Cijelo sam joj vrijeme govorio: ‘Dajte da vam pokažem kako to ona (moja žena) radi’ – Ali uzalud.“

Vino kao poticaj

U početku veze, pri njezinu kraju ili kod nemogućnosti ostvarenja veze, euforija ili bujica osjećaja rasplamsava maštu i potiče nas na svakojake ludosti, pa tako i na pisanje pisama. U dugogodišnjim odnosima u kojima monotonija gura osjećaje u drugi plan pristupite pismu kao maloj studiji. Kako bi se vaše pero oslobodilo svih okova, odvojite vrijeme i mjesto za pisanje pisma. Potaknite se na pisanje dobrim filmom, šetnjom prirodom ili, kao što je to učinio književnik Alexander Pope u pismu odaslanom Marthi Blount 1714. godine, kapljicom vina.
„Nekakav je dokaz moje iskrenosti prema Vama to što pišem ovako pripremljen žestokim pićem kako bih govorio istinu... Vino budi i iskazuje vrebajuće strasti uma kao što lak čini bojama koje su utopljene u slici i ističe ih u njihovom prirodnom sjaju. Moje dobre strane toliko su bile zamrznute i zaključane u otupljenom tijelu tijekom svih mojih trijeznih sati da me veoma zapanjuje, sada kada sam pijan, što u sebi pronalazim toliko vrlina.“

Uspostavljanje dijaloga

Razgovor je najbolji način rješavanja nesuglasica između ljudi, no ponekad ga je teško započeti pa, umjesto da ga iniciraju, mnogi ga izbjegavaju, tjednima, mjesecima, pa čak i godinama. Dijalog se može otvoriti i nastaviti pismima dokle god ne skupite hrabrosti da se suočite oči u oči s osobom do koje vam je stalo. I francuski kemičar i fizičar Pierre Curie, iako je neustrašivo rukovao radioaktivnim metalima, svoj je prvi problem s Marijom Sklodovskom 10. kolovoza 1894. godine stidljivo pokušao riješiti dopisivanjem.
„Složili smo se da ćemo biti veliki prijatelji, ali ako napustiš Francusku za godinu dana to će biti jedno previše platonsko prijateljstvo, prijateljstvo bića koje se više nikada neće vidjeti. Zar ne bi bilo bolje da ostaneš sa mnom? Znam da te to pitanje ljuti i da o tome više ne želiš razgovarati – a i osjećam se posvema i u svakom pogledu nevrijedan tebe.“