Dragi, znaš li tko sam?

Mislite da poznajete partnera u dušu? Zapravo, jako dobro poznajete samo jednu verziju njega. I jednu verziju sebe u odnosu. Jer u ime ljubavi, sigurnosti, obitelji ili nečeg drugog za što se držimo, mi odbacujemo dijelove svoje osobnosti a onda se poslije pitamo kako je moguće da smo veliki dio sebe izgubili u vezi koja nas je ispunjavala, transformirala i poticala. Evo kako se to dogodi i kako se mijenja

Julia Roberts i Javier Bardem kao ljubavni par u filmu "Jedi, moli, voli", koji nakon dugog otkrivanja sebe otkrije i jedno drugo

Julia Roberts i Javier Bardem kao ljubavni par u filmu "Jedi, moli, voli", koji nakon dugog otkrivanja sebe otkrije i jedno drugo

Kako u vezi gubimo dijelove sebe

Ljubav, intima, strast, bliskost, želja... pojmovi su za sve ono putem čega naslućujemo i istražujemo samu jezgru part­nerskih odnosa. Kao i sva druga velika životna pitanja, i pitanje veze je višeslojno, začudno i paradoksalno. Velik broj veza prekida se zbog pomanjkanja želje, a još veći broj opstaje bez strasti, s navikom da se povezujemo na iste, sigurne načine koji ne vode nikamo dalje, dublje, drugdje.

U dugogodišnjim odnosima, nakon stalnog gledanja partnera istim očima, počinjemo negirati njegovu složenost i navikavamo se na predodžbu koju smo o njemu skrojili iz potrebe za prepoznatljivim redom koji nazivamo zajedništvom. No, „sužavajući“ partnera „sužavamo“ i sebe. U ime ljubavi, sigurnosti, obitelji ili nečeg drugog za što se držimo, odbacujemo dijelove svoje osobnosti da bismo se poslije pitali kako je moguće da smo veliki dio sebe izgubili u vezi koja nas je ispunjavala, transformirala i poticala.

Kada najviše poželite svog partnera?

Nakon što jedni druge fiksiramo u poznate kalupe, nije nimalo čudno što strast nestaje. U kalupima nema gibanja energije. Psihoterapeutkinja Esther Perel objašnjava to na sljedeći način: „Želja podrazumijeva most koji želimo prijeći. Baš kao što je vatri potreban zrak, želji je potreban prostor.“ To znači da, kako bismo svog partnera ponovo poželjeli, moramo osjetiti određenu udaljenost od njega.

Na pitanje: Kada najviše poželite svog partnera? Esther Perel od svojih je klijenata najčešće dobivala dva odgovora: Nakon što je neko vrijeme bio odsutan i Kad ga vidim kako strastveno radi ono što voli. U prvom slučaju, odvojenost omogućuje imaginaciju, zamišljanje povezivanja nakon odvojenosti, a u drugom slučaju povezivanjem želimo osjetiti dio partnerove strasti koju ulaže dok radi ono što voli.

Sigurnost bez strasti

Za odvajanje od partnera potrebno je prihvatiti svojevrstan rizik. Rizik da mu možda nećemo nedostajati dok smo fizički odvojeni ili rizik da će ga strastveno bavljenje onim što voli trajno odvući iz predanosti odnosu. No, nepreuzimanje takvih rizika tijekom vremena može se pokazati još rizičnijim.

Dok ušuškani u poznato živimo u iluziji da svog partnera jako dobro poznajemo, zaboravljamo kako je čak i u najdosadnijim brakovima predvidljivost samo iluzija koja niče iz potrebe za sigurnošću. Kad bi sigurnost bez strasti zaista bila čvrsta, onda bi se gubitak strasti možda i mogao opravdati, međutim, ta sigurnost samo je privid.

Njena krhkost postaje očita čim jedan od partnera odluči prekršiti ustaljena pravila zajedništva i u odnos unijeti više autentičnog sebe. Nakon toga, dogovori i kompromisi koji su odnos držali stabilnim i poznatim za tog part­nera odjednom postaju žrtva koju više ne želi podnositi.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci