7 najvećih prepreka na putu do sreće

Jednom je neki čovjek došao Buddhi i rekao: ‘Ja želim sreću.’ Buddha mu je odgovorio: ‘Izbaci: ja - to je ego. Izbaci: želim - to su potrebe. Ostaje ti sreća.’ Prema budističkom učenju, ali i autorima našeg doba, sreća ne leži u ispunjavanju želja ega jer njihovo zadovoljenje vodi k još većem stvaranju želja. Sreća ne počiva ni u zadovoljenju osjetila, ne oslanja se na uspjeh ili neuspjeh, ne ovisi o vanjskim uvjetima, ne kreće se u ekstremima... Ona može biti stalna

Je li moguće biti sretan samo tako?

Sreća je osjećaj koji doživljavamo kad nam se ispuni nešto što žarko želimo. Što je vrednije i značajnije ono što nam se ostvarilo, osjećaj sreće bit će izraženiji. To zapravo znači da ćemo biti sretni kad položimo ispit, ako dobijemo posao koji smo željeli, kada dobro obavimo neki zadatak ili ostvarimo uspjeh na poslu, ako se zaljubimo i ostvarimo dobar ljubavni odnos…

Na ovaj način osjećaj sreće povezujemo s vanjskim događajima ili s drugim ljudima. Sreća koju doživljavamo nakon što su nam se ostvarile neke želje uglavnom je relativno kratkotrajna jer vrlo brzo počnemo podrazumijevati takvo stanje. Drugačije rečeno, naviknemo se na sreću pa se onda javljaju nove želje. Je li moguće biti sretan, osjetiti unutarnju radost bez posebnog razloga i povoda, samo tako?

Naše prirodno stanje i naše ljudsko pravo

Pogledajte malu djecu i primijetit ćete da su ona veći dio vremena u stanju čiste sreće i radosti koje nije povezano s vanjskim događajima. Ovo stanje mogu narušiti vanjski problemi, ali čim se ravnoteža ponovo uspostavi, djeca su opet sretna. Njima raspoloženje ne mogu pokvariti vremenske prilike ni mišljenje koje netko ima o njima.

Radost je naše prirodno stanje, naše ljudsko pravo, samo smo to zaboravili. Kroz procese socijalizacije i odgoja naučili smo kako je potrebno nešto imati, posjedovati neke materijalne vrijednosti, biti obrazovan, postići nešto u životu, živjeti s određenim partnerom da bismo tek tada bili sretni.

Jesmo li spremni?

Možemo li sebi dopustiti osjetiti radost zbog same činjenice što smo živi, da postojimo i dišemo? Što nas sprečava da budemo radosni? Neki autori smatraju kako je to stvar izbora i da je odluka želimo li biti sretni ili ne glavna odluka našeg života.

Dakle, osnovno pitanje bi bilo: Želiš li biti radostan od ovog trenutka do kraja svog života, bez obzira na ono što se događa? Ako smo spremni biti nesretni sve dok se ne dogodi ovo ili ono, onda sreća neće biti u našoj moći i uvijek možemo stvoriti neki uvjet koji će nam biti neophodan da bismo je osjetili. Ipak, lako je biti sretan kad sve ide kako treba.

Odluka je sama po sebi duhovni učitelj

Onog trenutka kad se dogodi nešto neugodno, više nije tako. Ustvari, mogli bismo napraviti razliku između osjećaja sreće i stanja radosti (ili sreće). Osjećaj sreće vezan je uz neke vanjske događaje, dok je stanje sreće stvar naše odluke, neka vrsta životnog izbora: Odlučujem da u sebi budem radosna, bez obzira na okolnosti!

Ako želimo biti u stanju radosti, koje nam je prirodno, neophodno je odbaciti dio sebe koji želi stvarati dramu. To je dio nas koji često misli kako nema nikakvog ili barem nema dovoljno razloga za radost. Odluka da budemo u stanju radosti sama po sebi je duhovni učitelj. Predajući se bezuvjetno ovom stanju, naučit ćemo mnogo o sebi, drugima i samoj prirodi života.

Što nas sprečava da osjetimo radost:


Osjećaj krivnje
– Ovaj se osjećaj javlja kad procjenjujemo da smo nekim svojim postupkom neopravdano prouzrokovali štetu i izazvali nekome neugodne osjećaje. Osjećaj krivnje povezan je s osjećajem odgovornosti. Naime, da bi netko bio sposoban osjetiti krivnju zbog nekog svog postupka, mora preuzeti odgovornost za taj postupak. Kad razlikujemo sebe od svojih postupaka, osjećaj krivnje relativno lako prevladamo, odnosno, nakon isprike i popravljanja učinjene štete više je ne osjećamo.

Međutim, osobe koje poistovjećuju svoje postupke sa samima sobom često imaju problem priznati svoje pogreške, a ovo je posebno izraženo kad je riječ o povređivanju drugih ljudi. Njima je jako teško podnijeti svoj osjećaj krivnje jer im je unutrašnji kritičar vrlo izražen i muči ih. Osjećaju se kao jako loše osobe kad učine bilo kakvu pogrešku. Kako je nemoguće da netko ne pogriješi, njih zapravo konstantno progoni osjećaj krivnje. Zbog toga ovaj osjećaj često potiskuju, a to im stvara dodatnu napetost.

Osjećaj zabrinutosti – Zabrinutost se definira kao vrsta strepnje ili straha zbog toga da bi neka okolnost koju ne kontroliramo mogla ugroziti nešto što smatramo važnim. Zabrinutost je emocija koja nam troši golemu količinu energije, provlačeći se našim mislima gotovo potpuno neprimjetno. Nekad nam je potrebno puno vježbe kako bismo naučili prepoznati zabrinutost. Brige nas udaljavaju od jedinstva sa životom jer je briga vrsta nepovjerenja u život. Kad vjerujemo kako je sve što nam se događa dobro za nas i naš duhovni razvoj jer nam pruža jedinstvena iskustva i mogućnosti da učimo i razvijamo se, brige polako nestaju.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci