Odustajanje kao duhovni put - pustite da biste dobili...

Sensin suradnik i voditelj radionica relaksacije Mirko Vragović na svom je duhovnom putu otkrio važne istine. Dok ne naučimo otpustiti staro, ne možemo napredovati i razvijati se. Odustajanje od vlastite slike svijeta može biti zastrašujuće. Ipak, hrabrost će se isplatiti jer unosi novo svjetlo u život

Vrhunski majstori

Kraj 20. stoljeća donio nam je veliko miješanje kultura, znanja i vjerovanja u mutnoj planetarnoj juhi zvanoj globalizacija. Svjetonazori tradicionalnih religija Istoka, iako dotad daleki, postajali su nam sve dostupniji. Otvaranjem granica dogodio se i porast broja gostovanja vrhunskih majstora koji su donosili znanja donedavno rezervirana samo za odabranu nekolicinu unutar zidina samostana.

Širenjem ovakvih religijskih vjerovanja Zapadnjaci su počeli dolaziti u kontakt s filozofijama koje, iako naoko strane i egzotične, pokazuju kompatibilnost sa zapadnim načinom života. Danas, primjerice, gotovo i nema modernog lidera koji nije čuo za djelo Umijeće ratovanja drevnog majstora Sun Tzua, knjigu koja je prevedena na brojne jezike i danas krasi biblioteke mnogih uspješnih ljudi.

Prevladavanje želje za nečim

Jedan od vrlo čestih, a Zapadnjacima teško shvatljivih koncepata duhovnosti proizašao iz učenja Dalekoga istoka jest odustajanje – odustajanje od želje za nečim, a da bismo to dobili.

Ovo je priča o jednom pogledu na duhovni rast i razvoj čovjeka i na osnovne alate koji mu u tome mogu pomoći, priča o alatu koji koristim u svojem svakodnevnom radu i koji mi je i samome pomogao da otvorim vrata svojih potencijala i postanem bolja verzija sebe.

Gubimo grč, pretjeranu kontrolu i stare poglede na svijet

Odustajanje, otpuštanje kontrole, predaja – riječi su koje nam često sugeriraju nešto negativno. Obično podrazumijevaju čin u kojem protagonist napušta svoj put, gubi svoj ponos i činom predaje iskazuje nemoć da realizira svoj cilj te u konačnici gubi željeno.

Odustajanje kojemu nas, međutim, uče dalekoistočne filozofije poput budizma zapravo je nadilaženje, odnosno proces u kojem doista možemo izgubiti, no samo ono loše. Možemo izgubiti grč, pretjeranu kontrolu i stare poglede na svijet – sve ono što nas zapravo sprečava da ostvarimo željeno.

Tri etape, tri dijela odustajanja

U istočnjačkim je tradicijama tražitelje na duhovnom putu pratio majstor učitelj koji je učenicima ukazivao na propuste, davao odgovore pomažući im da postave prava pitanja i anegdotama ih upućivao na duboke istine. Tako im je pomagao da prođu kroz tri etape koje se mogu događati simultano, sukcesivno ili bilo kojim redoslijedom.

Tri dijela koja ću vam opisati dio su iste cjeline i međusobno se prepleću, no potrebno ih je razdvojiti kako bismo ih lakše raspoznali i savladali. Upravo ove tri etape ili tri aspekta ovog učenja pomagala su u duhovnim spoznajama i odbacivanju staroga.

1. Odustajanje od tijela

Prva razina odustajanja koju je valjalo savladati bilo je nadilaženje tijela. Učitelj bi učenike podučavao tehnici meditacije koja je s vremenom učenicima donosila unutarnje iskustvo zahvaljujući kojemu su oni osjećali da su puno širi od svog tijela, tj. da ne osjećaju granice vlastita tijela koje ih omeđuje. Istovremeno, boraveći u energetskom polju majstora koje on stvara, učenici bi izuzetno brzo postigli umirenje uma (što im, možda, samima ne bi pošlo za rukom).

Mir uma i energetsko polje omogućavaju snažniji protok energije. Pojačani protok energije kroz tijelo uz umiren um doveo bi učenike u stanje u kojem bi imali osjećaj kao da doista nisu u svom tijelu. Na taj bi način otpustili zadnje utvrde fizičke „kontrole“. Odustajanje ovdje znači da su učenici stekli vještinu i moć odustati od identificiranja s tijelom i time ga zapravo nadišli.

Osjećaj koji svakog tražitelja u tom trenutku preplavljuje mogao bi se opisati kao sreća, ispunjenost, proširenost, spokoj, prožetost sa svime. To je „osjećaj-stanje“ koje nas povezuje s energijama svemira koje stvaraju život – energijama koje otvaraju i povećavaju našu svijest. Kad se dobro uvježbamo, to ćemo stanje moći lako i brzo postići kad nam zatreba, što ćemo vidjeti u sljedećoj etapi.

Vježbajući dan po dan, nadopunjujemo svoj doživljaj svijeta novom vrstom razumijevanja, tolerancije, pomirenosti s različitostima drugih, no ne iz naučene filozofije, nego upravo iz izloženosti stanju jednote sa svime. Ovo stanje naziva se praznina jer smo u njemu prazni od misli i osjetila tijela, no prepuno je novih doživljaja koji izmiču našim osjetilima, ali bude i stimuliraju tijelo na sasvim nov način.
Ono nije samo sebi svrha, ovo je stanje samo uvertira za iduće razine odustajanja.

Odustajanje od kontrole i obrane

Ova razina filozofije i prakse nešto je zahtjevnija i bolnija od prethodne. Na ovoj razini učimo o svom sustavu obrane koji u ovoj filozofiji nazivamo ego, no on nije onaj ego koji se rabi u psihologiji. To je sustav obrane kojim se branimo od napada i životne ugroze. Teorija Shen Qia, energetskog treninga koji i sam provodim, podučava da je, sa stajališta energije tijela, u „mirnodopskom“ razdoblju ego zapravo poput back-up baterije koja sadrži nešto stare energije. Tu je, ali miruje. On služi da nam pruži energiju u trenucima kad se „odspojimo od svemira“.

U trenucima kad padnemo u nesvijest, kad smo teško bolesni ili na neki drugi način životno ugroženi, naše tijelo gubi energetsku konekciju kojom se napaja životnom energijom i održava se na životu. Da bi se spriječio potpuni kolaps, ego nas, prema ovom učenju, u takvim situacijama zatvara u energetski nepropusnu ljušturu i otpušta pohranjenu energiju da bismo preživjeli dok se ponovo ne spojimo s izvorom života. Iako se u egu ne nalazi svježa energija, ona je, prema ovom vjerovanju, dostatna da se tijelo ponovo pokrene, nakon čega se ego vraća u svoje prvotno, mirujuće stanje.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci