Kako djeluje telepatija?

Svatko od nas je barem jednom imao takvo iskustvo. Pomislimo na nekoga i ta nas osoba nazove. Ili se sjetimo da psa trebamo odvesti u šetnju i shvatimo da nas on već čeka ispred vrata. Među ljudima koji i danas žive u skladu s prirodom telepatija je uobičajena kao hod i disanje. I mi je možemo naučiti razviti i njegovati

Za vrijeme putovanja južnoafričkog istraživača Laurensa van der Posta afričkom pustinjom Kalahari, sredinom 1950-ih, njegova se ekspedicija utaborila pod nekoliko samotnih stabala tražeći olakšanje od paklene popodnevne vrućine. Laurens je bio jedan od rijetkih koji nisu zaspali, nego je samo zurio u pustinju, kad mu se bešumno prikrao bušmanski prevoditelj Dabe i rekao. „Odande dolaze ljudi. U nevolji su.“
Laurens je ustao i zagledao se u pravcu koji mu je Dabe pokazao. Nije bilo traga nikakvim ljudima.
„Jesi li siguran, Dabe? Kako znaš?“
„Ljudi dolaze. U nevolji su“, odgovorio je. „Osjećam to ovdje“, rekao je pokazavši na svoja prsa.

Naša urođena sposobnost

Nekoliko minuta poslije Laurens je opazio nekakve pokrete u daljini. Zatim je ugledao skupinu Bušmana. Koračali su kao da mjesečare, upalih obraza i prazna pogleda. Dolazili su sa sušnog područja i hodali su danima bez hrane i vode. Laurensovi su im ljudi dali da se napiju i odspavaju u logoru.

Informacija o dolasku skupine gladnih i žednih koju je Bušman Dabe primio i prenio Laurensu van der Postu jedan je od zabilježenih primjera telepatije – sposobnosti koju službena znanost ne priznaje ili ne razumije, ali koja zbog toga nije ništa manje stvarna. Na temelju promatranja preostalih primitivnih ljudskih zajednica, poput Bušmana u pustinji Kalahari, pojedini istraživači poput Laurensa van der Posta zaključili su da je telepatija nekoć bila rasprostranjena i uobičajena koliko i hod ili disanje, ali ju je ljudski rod uvelike izgubio usporedno s razvojem razuma, jezika i – tehnologije.

Danas kad se civilizirani čovjek, zahvaljujući modernim napravama, pri komuniciranju treba truditi manje nego ikad, telepatija je dosegnula najnižu točku i u redovitoj je upotrebi samo među ljudima koji žive u prirodi. Kao i mišići koje ne pokrećemo, telepatija je, čini se, urođena sposobnost koja atrofira kad se njome ne koristimo.

Kupim ono što nisam planirao jer mi je supruga 'šapnula'    

Ipak, ni mi civilizirani ljudi nismo je potpuno izgubili, samo što je ne umijemo probuditi po želji. Javlja nam se povremeno, spontano, kad smo opušteni i kad nemamo namjeru čitati nečije misli. Britanski biolog Rupert Sheldrake, autor nekoliko knjiga na tu temu, tvrdi da većina ljudi posjeduje sposobnost telepatije, iako je pritajena i samo se sporadično aktivira.

Većina nas je, primjerice, doživjela trenutak u kojem pomislimo na nekoga, a ta nas osoba nazove. Ili, krenemo nekome pisati e-mail i u isto vrijeme nam stiže e-mail od te osobe. Takvo je iskustvo u jednom eseju opisao Craig Hamilton-Parker, britanski psiholog i parapsiholog. „Povremeno, kad odem u trgovinu, vraćam se sa stvarima koje nisam planirao kupiti. Sjećam se da sam jednom nabavio sredstvo za poliranje srebra iako mi nije trebalo niti ga je moja supruga Jane naručila. Naprosto mi se u svijesti pojavila neodoljiva potreba da ga kupim. Kad sam se vratio, doznao sam da je moja supruga u međuvremenu zaželjela polirati srebrninu i sjetila se da je potrošila staro sredstvo.“

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci