Hagioterapija - iscjeljenje duše

Čovjek je prije svega duhovno biće

Hagioterapija u prvom redu liječi ljudsku duhovnu dimenziju, a istodobno pomaže u liječenju psihosomatskih problema. Bolesti duhovne duše – preko kojih djeluje duh koji je prisutan u svakom čovjeku – prema suvremenim medicinsko-antropološkim istraživanjima uzroci su oko 70 posto psihosomatskih bolesti.

Osnovno je polazište hagioterapije da je čovjek prije svega duhovno biće, a tek onda tjelesno (psihosomatsko). Duhovna duša je ono što čovjeka čini čovjekom, to je čovjekova sudbina, intelekt, karakter, kreativnost, savjest, sloboda, ljubav, vjera…
„Duh je izvorno od Boga, on je svet jer je Bog svet“, objašnjava prof. Ivančić. „Zato kod hagioterapije liječimo duhovnu dušu tako da čovjeka izvlačimo iz profanosti i unosimo u vrhunsko dostojanstvo. Odatle i naziv metode, hagioterapija znači sveta terapija.

Znanstvenici su dokazali da se genetsko naslijeđe, ono koje dobivamo od roditelja rođenjem, svodi na najviše 49 posto, dok preostalih 51 posto dijete donosi sa sobom na svijet u svojoj duhovnoj duši, svojoj osobnosti, talentima, originalnosti. Zato u hagioterapiji mnogo pozornosti posvećujemo i prenatalnom razdoblju, kada se u dušu djeteta upisuje dosta onoga što poslije može izazvati ozbiljne probleme, uključujući ovisnosti, osjećaj krivnje, mržnje, grižnje savjesti“, kaže prof. Ivančić.

Pomaže svima, bez obzira na vjeru (ili nevjeru)

Naglašava kako je hagioterapija treća grana medicine: „Somatska, vegetativna, medicina liječi ljudsko tijelo i sve od čega se ono sastoji, psihijatrija se bavi psihom i psihičkim poremećajima, koje uglavnom rješava psihofarmacima, dok se hagioterapija koristi razgovorom i vraćanjem vjere, i liječi duhovnu dušu.“

Na pitanje koja je zapravo razlika između psihe i duhovne duše, prof. Ivančić se blago nasmiješio i rekao: „Čovjek se sastoji od, uvjetno rečeno, tri dijela. Od tijela koje je vegetativni život, psihe koja mu daje nagon i osjećaje, doživljaje i reakcije te od duhovne duše. To je treća ljudska dimenzija koja nas osposobljava za osobni život, besmrtnost, razlikovanje dobra od zla, za intelektualni i intuitivni život, slobodu, kreativnost, religioznost, karakter, vjeru, komunikaciju s Velikostvoriteljem. No čovjek je cjelina od duše i tijela, a ne sastavnica tih dvaju dijelova” ističe prof. Ivančić i dodaje: „Važno je naglasiti da hagioterapija pomaže svim ljudima, bez obzira na rasu, spol, dob i vjersko opredjeljenje. Najveće nam je zadovoljstvo kad pomognemo ateistu ili agnostiku, dakle ljudima koji su izgubili ili nikad nisu ni imali vjeru.“