Živite dobro, a ne brzo

Kad se stvari odvijaju prebrzo, nitko ne može biti siguran ni u što, baš ni u što, pa čak ni u samoga sebe, pisao je Milan Kundera u svojem romanu Usporavanje. Danas cijeli svijet boluje od vremenske bolesti. Svi smo pripadnici istog kulta brzine. Kad ste posljednji put uživali samo u nježnim zracima sunca na licu? Šalici kave ili zelenog čaja, što god vam prija? Daleko od televizije i mailova. Radimo sve više stvari istovremeno, a završavamo tako što nijednu ne napravimo dobro. Ni do kraja. Neke stvari se ne mogu i ne smiju ubrzavati. One traže vrijeme, traže sporost. A svi mi nastojimo pronaći pravu brzinu i vrijeme za sebe.

Nekada smo svi živjeli mnogo opuštenije, nekada smo svi bili dio sporijeg života o kojemu se danas pišu knjige, stvaraju pokreti s po nekoliko tisuća pristaša koji nas pokušavaju prodrmati, osvijestiti, skinuti s vrpce ubrzanja u koju smo upali i ne možemo stati. Danas je sve podređeno poslu, produktivnosti i profitu. Imate osjećaj da vam vaš vlastiti život izmiče kontroli? Niste jedini. Možda je vrijeme da usporimo ritam, da sebi zaista damo vremena.

Pokret slow food

Kad je 1986. godine u regiji Pijemonte u Italiji osnovana udruga Slow food, njezin osnivač Carlo Petrini želio je na taj način pružiti alternativu fast foodu: brzoj, nekvalitetnoj hrani koja je neizbježna posljedica brzog života. Magazin Times nazvao ga je novim europskim herojem samo zato što poštujući Hipokratovu misao da je hrana naša prva i najvažnija medicina, tj. lijek, nastoji vratiti tradiciju, uživanje u pravoj, jednostavnoj hrani koju je izbrisala globalistička potreba da se jede u skladu sa životom, tj. brzo, a to znači i nekvalitetno.

Slow food znači uživanje u ukusu i ritmu koji je kompatibilan s kvalitetom života i mora ispunjavati tri kriterija: da ono što se jede bude ukusno i dobro, da bude čisto tako da se čuva okoliš i da bude plaćeno onoliko koliko zaista vrijedi. „Biti uvijek spor znači biti glup, a to ni u kojem slučaju nije ono čemu težimo. Biti spor znači slušati ritam vlastita života. Znači da čovjek sam odlučuje koliko brz mora biti u svakoj situaciji. Ako danas želim biti brz, bit ću, ali ako sutra želim biti spor, usporit ću. Ono za što se zalaže pokret Slow food je svojevrsna filozofija i pravo određivanja vlastita ritma“, kaže Petrini.

Ta vrlo jednostavna filozofija proširila se na mnoga druga područja. Na radnome mjestu milijuni ljudi zahtijevaju i ostvaruju bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. U spavaćoj sobi ljudi otkrivaju radosti sporog seksa preko tantre i drugih oblika erotskog usporavanja. Sporije znači bolje, to je pozadina različitih tehnika vježbanja, od joge do tai chija i alternativne medicine, od travarstva do homeopatije, koji tijelu pristupaju blago i holistički.