Zdravlje je vrijednost iznad svih

"Nagledao sam se toga. Svi s vremenom zaboravimo osjetiti sebe, svoje tijelo i um, čitati znakove svog organizma. Kod svih bolesti koje sam detektirao u praksi, uvijek bih primijetio da prije krajnje fizičke manifestacije, odnosno nekog primjetnog poremećaja koji se može dokazati sredstvima klasične medicine, bolest započinje najprije u našem energetskom tijelu", kaže Alen Jakovina u svojoj novoj kolumni posvećenoj odnosu prema sebi...

Tri skupine ljudi

Zdravlje je vrijednost prije svih ostalih. To svi znamo, ali zatrpani obavezama i stresom svakodnevnog života, često potiskujemo i zaboravljamo. Čak i oni najodgovorniji misle: “Zdrav sam, ništa mi se neće dogoditi”, pa pretjeruju: “Još samo da ovo obavim pa ću se pripaziti”. To je krajnost u kojoj ako mislim da nisam bolestan - ništa mi i nije.

Postoji i druga krajnost u kojoj se svaki simptom, bol, odmah poistovjećuju s najstrašnijim bolestima i smrću. Iako je prva skupina naoko manje radikalna, i jedni i drugi jednako si štete, šaljući organizmu pogrešnu informaciju precjenjivanja ili podcjenjivanja sebe.

Trećoj skupini pripadaju neostvareni ljudi koji prizivaju bolest, pa onda u tom stanju “ja sam bolestan” dobiju svoju jedinu afirmaciju, posebnost i svrhu. Tu postoji raspon od umišljenih bolesnika do onih koji stvarno uspiju pokrenuti destruktivne procese u sebi i razboljeti se. Tako ostvaruju poziciju u obitelji i društvu, iznuđuju našu pažnju i empatiju.

Detekcija bolesti

Nagledao sam se toga. Svi s vremenom zaboravimo osjetiti sebe, svoje tijelo i um, čitati znakove svog organizma. Kod svih bolesti koje sam detektirao u praksi, uvijek bih primijetio da prije krajnje fizičke manifestacije, odnosno nekog primjetnog poremećaja koji se može dokazati sredstvima klasične medicine, bolest započinje u našem energetskom tijelu. To izgleda kao da još visi nad nama s namjerom da se spusti kroz naše mentalno, emotivno i duhovno energetsko tijelo do fizičke razine.

Kad gledam ljude, prvo vidim kako se bolest nakuplja u području slojeva njihove aure. To i jest područje iz kojeg se radi “energetska dijagnostika”. Iako postoji niz tehnika i metoda koje omogućuju da se uvježba detekcija bolesti, ja se njima ne služim jer imam prekognicistički uvid. To znači da kod čovjeka mogu osjetiti i vidjeti te fine energije koje mi svojom vibracijom, bojom i puninom slojeva govore o stanju organizma.

Energetska dijagnostika

Današnja službena medicina ne priznaje energetsku dijagnostiku i terapiju koja je prema njoj određena, premda s energetskom dijagnostikom eksperimentira kako bi u budućnosti smanjila troškove klasične dijagnostike uz nepotrebno mučenje i duljinu obrade bolesnika. S druge strane, velik broj ljudi najprije se povrgne energetskoj dijagnostici i s njenim rezultatima odlaze na klasične medicinske preglede kako bi također smanjili troškove.

Neki to rade i iz uvjerenja ili principa koji nemaju veze s činjenicama nego s predrasudama. To su oni kojima se klasična medicina zamjerila pa izlaz traže samo u alternativnoj. Odbijaju uzimanje lijekova. Kao i svaka krajnost, ni ta nije dobra pa je katkad uzrokom tragedija koje su se mogle izbjeći. Kažem – mogle, jer službena medicina nije usklađena sa zdravstvenom posebnosti svakog čovjeka, a ono što je standard, ne odgovara svima. To se najbolje vidi kod cjepiva, koja na jedne djeluju spasonosno, a na druge razorno.

"Alternativna medicina"

Izraz “alternativna medicina” za mene je uistinu nesretan zato što ona izvire iz mnogo starijih znanja od suvremene medicine. Kod nas je to znak predrasuda. U svijetu su ajurveda, homeopatija, bioterapija, refleksoterapija, kiropraktika, različite vrste masaža pa čak i neki drugi energetski tretmani, ne samo zakonski regulirani nego i prihvaćeni te su poput klasične medicine dio police zdravstvenog osiguranja.

Tako ljudi imaju izbor liječenja. Naravno, kao i svako drugo liječenje, i alternativna medicina forsira se ne samo zbog učinkovitosti već i zbog profita, ali i zato što je manje invanzivna, daje brže uvide u dijagnostici i djelotvorniju terapiju.

Gubitak prave prirode

Uzrok bolesti je gubitak vlastite prirode – našeg odnosa prema samima sebi. To se događa zbog toga što smo manipulirani, pogrešno odgajani, potiskujemo osjećaje i preuzimamo tuđe obrasce ponašanja koji nemaju veze s našom pravom prirodom. Time počinjemo stvarati prvu razinu disharmonije. Ona je suptilna i spora. Čak i kad je primijetimo, na nju se najlakše priviknemo pa nam takvo pomaknuto stanje postane normalno.

Taj proces kod većine ljudi počne još u djetinjstvu, kontinuirano se nastavlja kroz život i s vremenom stvori nakupinu koja sprečava ulazak finih energija prirode, sunca ili svemira koje su važan dio naše harmonije, odnosno zdravlja.

Poput dizala koje se zaglavilo

Zadnjih godina sve se radikalnije manifestira i naša otuđenost ne samo od sebe, već i od svega oko sebe; od drugih ljudi, zemlje, životinja, prirode u cjelini. Organizam zdravog čovjeka sve se teže nosi s onim što jedemo, pijemo i udišemo. Zračenja, vibracije i slični negativni podražaji lijepe se za slabosti koje su nam prirođene, genetske, organske ili stečene, a ovise i o dobi i načinu života.

Ta dva procesa zajedno ne mogu slikovitije opisati nego kao zapinjanje između dviju radijskih frekvencija koje stvara krčanje i smetnje u organizmu. Umjesto harmoničnih tonova, stvaramo buku. Poput dizala koje se zaglavilo između dva kata pa se u njega više ne može ući, ali ni iz njega izaći. Takvo blokiranje energija, njihova primanja i emitiranja, praktički je početak svih bolesti. Naša dob ili potencijali našeg tijela nisu faktor sprečavanja bolesti, nego su samo element o kojem ovisi brzina manifestiranja poremećaja.

Što nas vodi u bolest, to nas i liječi

Ali treba naglasiti kako nas proces koji nas uvodi u krajnju fizičku bolest, isto tako iz nje i izvodi. Probuđenom sviješću počinje uravnoteženje, što je preduvjet izlječenja i najtežih bolesti. Vidio sam ljude koji su bili odlično medicinski tretirani, s točnom dijagnozom klasičnog tipa i vrhunskom terapijom, ali koji nimalo nisu poradili na tome da se “vrate sebi”. Njihovo izlječenje stoga je bilo djelomično ili neuspješno. Ostali bi u bolesti.

Sreo sam i ljude koji su s najtežim dijagnozama upravo zbog te probuđenosti i danas živi i zdravi, iako za to nema medicinskog objašnjenja. Sasvim bi bilo pogrešno reći da u bolesti nije potrebno konzultirati suvremenu, službenu medicinu. Ja samo naglašavam ova stanja kao faktor prevage za brže i potpunije izlječenje, bez ponavljanja, uravnoteživanje cjeline bića, a ne samo zalječenja trenutne bolesti. To ne može nikakav medicinski zahvat, terapija ili tableta učiniti umjesto nas.

Zalječenje nije izlječenje

Puno puta mi se dogodilo, kod niza različitih bolesti, da vidim u životu čovjeka kako je upravo bolest bila faktor koji je potaknuo buđenje svijesti. Kad ne vidimo znakove ili se ne obaziremo na njih, onda nas bol ili bolest zaustavlja i tjera na životnu promjenu. Mijenja nam ili bolje rečeno – vraća pozornost u našoj sve češćoj racionaliziranoj izgubljenosti naivne realnosti.

Prirodno je da u bolesti trebamo pomoć. Svaka bolest manifestacija je određene otuđenosti, blokade. U procesu liječenja pomaže nam sve - od lijepe riječi do najmodernijih “pametnih lijekova”, ali uvijek s komponentom o kojoj govorim. Čovjek mora biti svjesan da je sam stvorio prostor svoje bolesti. Medicina samo zaliječi, a tek naše uključivanje u proces liječenja donosi potpuno izlječenje.

Čovjek kao višeslojno biće

Smatram da će se uskoro morati prihvatiti činjenica da je čovjek energetsko biće jednako kao fizičko te da su sva ta djelovanja kojima smo izloženi i koja nas okružuju jednako važna i jednaka svim fizičkim pojavama. Upravo bi to trebalo dovesti do prihvaćanja i povezivanja službene medicine sa svim danas rasutim i zakonski nepriznatim, ali djelotvornim alternativnim tehnikama pa i tehnikama samopomoći, u jednu uravnoteženu biomedicinu u kojoj se čovjek ne doživljava samo kao biološki organizam nego kao složeno višeslojno biće.

Zahvaljujući suvremenoj medicini danas nas toliko ne ugrožavaju infektivne ili organske bolesti, koliko je sve veći problem upravo ta bolest življenja izvan sebe, protiv sebe. Kako nema stvarnosti izvan naše svjesnosti, čovjek se gubi u ovom današnjem svijetu pa zdravlje i bavljenje zdravljem mora doživjeti individualizaciju kao jedini odgovor na taj problem.

Najvredniji sebi

Isti lijek i ista metoda nisu ljekoviti i učinkoviti kad se pretvore u ukalupljenu normu za sve. Profit i sama struktura organiziranog bavljenja medicinom i farmacijom diktiraju tu ukalupljenost. To su kruti normativi u kojima su oni koji nisu “prosječni” po tim uvjetovanim vrijednostima u stalnom riziku od neprimjerenog liječenja, pa ih se po toj primijenjenoj formuli truje ili neadekvatno liječi.

Teško je postaviti zdravlje iznad profita, iako je to istina koju svi znamo. Zato moramo početi od sebe. Najprije mi sebi moramo postati vredniji od profita da bismo to onda postali i drugima.

ALEN JAKOVINA, autor članka, najpoznatiji je hrvatski prekognicist koji je u 25 godina rada stekao uvid u 40 tisuća života, a posredno preko njih vidio i 200 tisuća drugih. Samo za Sensu govori o svom iskustvu temeljenom na prekognicističkom talentu koji mu omogućuje da sagleda našu prošlost, sadašnjost i budućnost...

Više na www.alenjakovina.com

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci