Zašto naša djeca ne vole školu?

Naša djeca zaslužuju s radošću ići u školu. Stoga, ne prepuštajte sve obrazovnom sustavu - mnogo je toga što i sami možete učiniti da vaše dijete školske zadaće prihvati kao ispunjujuću obavezu. Evo koja su četiri najveća razloga što djeca ne vole školu i kako im mi u tome možemo pomoći

Iz njihove kože...

Razmislite koliko sati dnevno vaše dijete posvećuje školi i domaćim zadacima, a koliko slobodnom vremenu? Koliko ima strpljenja i motivacije za svoje hobije, čitanje, glazbu, sport?

Kad promatrate život svog djeteta „iz njegove kože”, njegove školske obaveze (svakodnevno učenje, ocjenjivanje, povremene ili stalne poteškoće u praćenju gradiva, otpor prema pojedinim predmetima ili nastavnicima…), vaša očekivanja i pritisak da uči, dokazivanje (pred sobom, vama, vršnjacima, nastavnicima), pritisak vršnjaka (od iskušenja da se napravi nešto nedopušteno, ali izazovno, do toga da se otvoreno i jasno izjasni o svojim osjećajima…), mislite li zaista da mu period školovanja može biti ispunjen zadovoljstvom?

Mi mislimo da je ljubav prema obrazovanju moguće ostvariti samo u onim sredinama s visokim standardom, gdje se djeci, na izvjestan način, povlađuje. No, nije baš tako. Na primjer, učenicima na Kubi često nedostaju udžbenici, a tjelesnu aktivnost prakticiraju u parkovima jer nemaju dvorane opremljene za tjelesni odgoj. Ipak, u ovoj zemlji danas gotovo nema nepismenih, a školovanje je besplatno na svim razinama, uključujući i visoko obrazovanje.

Ples i vrtlarenje

Kako su u tome uspjeli? Napravili su jednostavnu, a efikasnu strategiju obrazovanja. Više se poklanja pažnja praktičnoj primjeni onoga što se uči kako informacije ne bi ostale samo na teorijskom nivou. Među omiljenim predmetima su ples i vrtlarenje, ali su matematika i prirodne znanosti po rasporedu sati uvijek na početku dana, kada je koncentracija djece najveća.

Osmišljena su i dva TV kanala koja emitiraju obrazovne sadržaje primjerene djeci osnovnog i srednjeg obrazovanja. Obroci su besplatni, školski satovi traju 30 minuta, djeca su disciplinirana i ne bježe sa satova. I, ono što je posebno zanimljivo, istraživanja i ankete potvrđuju da djeca najviše vole boraviti upravo u školi.

Četiri najveća razloga što djeca ne vole školu

A kako to izgleda kod nas? U prvom razredu većina djece voli školu jer ih ona podsjeća na period igranja u vrtiću, ali već od trećeg razreda postotak djece koja vole školu značajno se smanjuje iz razreda u razred. Zašto je to tako?

• Zapostavlja se prirodno učenje. Tijekom prvih sedam godina života dijete je u procesu „prirodnog učenja“. Ono usvaja nova znanja kroz igru, spontano, razvija se njegova radoznala, kreativna priroda. Za razliku od učenja uz igru, škola zahtijeva učenje samo po sebi. Djetetu nitko ne objasni zašto su neka područja važna ni zašto ih treba savladati. Tako ono s vremenom stječe dojam da je školsko učenje bez svrhe, bez cilja i da je jedino važno dobiti što bolju ocjenu.

• Školski programi. Udžbenici su puni faktografskih činjenica koje poslije djetetu vjerojatno neće biti potrebne, a dodatno ga opterećuju. Programi su zastarjeli, ne prate potrebe djece „novog doba”, guše kreativnost i čine besmislenim svaki djetetov pokušaj da nauči razmišljati svojom glavom.

• Nefer odnos učenik-nastavnik. Nastavnik smije zakasniti na sat, vaše dijete ne smije. Nastavnik smije vikati na dijete, ali dijete ne smije na njega. Nastavnik djetetu govori „ti“, dijete njemu „vi“. Podrazumijeva se da ovakav odnos ima svojih brojnih prednosti, prije svega, u uspostavljanju autoriteta nastavnika. Ali, za dijete prvog razreda koje do tada vjerojatno nije imalo priliku da se nikome obraća na takav način i to predstavlja stres. Potrebno je vrijeme da takav odnos razumije i usvoji.

• Koncepcija školskog dana. Poslije 45 minuta matematike i pet minuta stanke bi li vas zanimalo 45 minuta bio­logije? U onim školskim sustavima gdje je zastupljena tzv. blok nastava učenici pokazuju manji otpor, a školske predmete lakše usvajaju, bolje pamte i više vole nastavu. Kada bi škola ponudila više eksperimenata i interakcije umjesto diktiranja ili monologa nastavnika, kada bi se djecu ohrabrivalo da glasno iskažu svoje mišljenje, njihov stav prema školi bio bi puno pozitivniji.

Možda dok čitate ove retke mislite: „Pa što da radim, svakom djetetu je teško, kako je svima tako će biti i mom djetetu, neke stvari ne ovise o meni…” U pravu ste. Mnogo toga ne ovisi o vama. Ipak, ono što svom djetetu možete pružiti je podrška tijekom školovanja.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci