Vježbe osjetilne usmjerenosti za bolji seks

Da bismo prebrodili seksualne teškoće, potrebno je vrijeme i razumijevanje. Otkrijte kako pomoću dodira postupno prevladati neugodnosti, strah i frustraciju te ponovo pronaći put prema užitku

Osjetilna usmjerenost

Trenutačno u terapiji imam parove s različitim seksualnim smetnjama – kod nekih se radi o smanjenoj seksualnoj želji, kod nekih o smetnjama erekcije ili o vaginizmu… Svima su zajednički osjećaji frustracije, napetosti, određena doza straha... ali imaju mogući izlaz iz seksualnih problema uz pomoć vrlo učinkovite terapijske tehnike.

Riječ je o vježbama osjetilne usmjerenosti koje su osmislili pioniri seksualne terapije William Masters i Virginia Johanson, profesionalni i životni partneri, koje sam već više puta spominjala u ovim kolumnama, a o čijim životima i radu je snimljena i uspješna serija Masters of Sex. Upoznali su se 1956. godine i počeli raditi istraživanja o ljudskoj seksualnosti. Njihov zajednički rad trajao je oko 40 godina, tijekom kojih su proučavali i promatrali 1076 dobrovoljaca koji su masturbirali, mazili jedni druge, oralno se zadovoljavali i sudjelovali u seksualnom činu.

14-dnevni intenzivni program

Analizirali su više od 14 tisuća orgazama, nakon čega su prestali brojiti, te su liječili preko 3500 parova zbog seksualnih problema. Izvorni naziv vježbi koje su osmislili je Sensate Focus Exercises. Masters i Johanson kreirali su 14-dnevni intenzivni program za parove sa seksualnim smetnjama, a vježbe osjetilne usmjerenosti bile su dio tog programa. Parovi su taj program provodili u izolaciji, izvan svog doma, te su svakoga dana sudjelovali u vježbama, razgovorima i terapijskim susretima.

Takav program bio je uspješan, no 14-dnevno izbivanje iz svakodnevnog života pokazalo se dostupno malom broju parova pa su vježbe doživjele prilagodbu da bi ih mogli provoditi i oni koji nastavljaju sa svojim dnevnim aktivnostima. Tako modulirane vježbe, primjenjive u svakodnevnom životu, provodim i ja sa svojim klijentima. Objašnjavam im fazu po fazu vježbe i potom ih oni najmanje dva puta tjedno provode kod kuće. Na sljedećem susretu vrlo detaljno pričamo o tome kako je protekla vježba, što ujedno pomaže i izražavanju i boljoj komunikaciji partnera.

Strah od izvedbe

Cilj ili smisao vježbi je smanjenje napetosti, očekivanja i frustracija kod klijenata sa seksualnim poteškoćama. One pozornost usmjeravaju na osjet, a ne na izvedbu, što je izuzetno važno za osobe koje su opterećene strahom od izvedbe. Također, uz pomoć ovih vježbi unapređuje se svjesnost o onome što nam odgovara u seksu, proširuje se „erotski repertoar“ svakog para, potiče se intimnost i obnavlja užitak u tjelesnom kontaktu. Vježbe osjetilne usmjerenosti klijente postupno suočavaju sa situacijama i osjećajima koje doživljavaju kao neugodne i prijeteće.

Nataša Barolin BelićNataša Barolin Belić, geštalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinjaBudući da je stimulacija postupna i kontrolirana, osobe koje ove vježbe prakticiraju s vremenom mogu potpuno izgubiti osjećaj da ih neka situacija u seksualnom odnosu ugrožava. To se postiže tako što se takve, „prijeteće“ situacije pažljivo dijele u korake (faze) koji se proživljavaju u sigurnim uvjetima, tj. osobe ne prelaze preko vlastitih granica. Nakon svakog koraka klijenti pažljivo i detaljno pričaju kako su se osjećali, što im je bilo ugodno, a što neugodno, što im je bilo lagano, a što je zahtijevalo emocionalni napor. Svaki korak je smjernica i priprema za sljedeću fazu vježbi.

Atmosfera izvana i iznutra

Vježbe su podijeljene u šest faza i progresivno idu od taktilnih do senzualnih, od neseksualnih do seksualnih zadataka. Paru se preporučuje da s posebnom pažnjom uredi prostor u kojem će se maziti i istraživati jedno drugo. Mogu, primjerice, upaliti svjećice ili mirisne štapiće, aroma-lampicu, pustiti laganu glazbu ili bilo što drugo što im odgovara jer pripremajući atmosferu izvana, pripremaju i atmosferu u sebi. 

Prve tri faze vježbi su faze neerotskog kontakta, a druge tri faze su faze erotskog, seksualnog kontakta. U prvoj fazi partneri se maze bez genitalnog kontakta i fokusiraju se na osjete pri dodiru, dodiruju partnera radi vlastita užitka. U drugoj se fazi i dalje fokusiraju na osjete bez genitalnog kontakta, no u ovoj fazi to čine radi vlastitog, ali i partnerova užitka. U trećoj fazi fokusiraju se na osjete, s genitalnim kontaktom. U četvrtoj fazi se fokusiraju na osjete pri genitalnom kontaktu i s istovremenim milovanjima. U petoj se fazi fokusiraju na doživljaj genitalnog kontakta, tj. penetracije, dok šesta faza podrazumijeva fokusiranje na osjet penisa u vagini, uz pokrete.

Zabrana penetracije u prve tri faze

Na početku se paru jasno predoče pravila – zabrana penetracije u prve tri faze i zabrana dodirivanja genitalija i grudi u prvoj i drugoj fazi. Ta zabrana je zapravo glavni alat za smanjenje napetosti para. Ovisno o razini komotnosti među partnerima, vježbe započinju goli ili lagano odjeveni. Dodiruju se po cijelom tijelu istražujući različite načine dodira – od nježnog laganog tapkanja, milovanja i dodirivanja do intenzivnijeg i čvršćeg dodira. Kada znaju da je zabranjena penetracija i dodir genitalija te imaju povjerenja u sebe i jedno u drugoga da pravila neće prekršiti, nađu se u sigurnoj situaciji i mogu se opustiti i prepustiti istraživanjima vlastitog i partnerova tijela.

Iz faze u fazu se prelazi tek kada su oboje potpuno opušteni u trenutačnoj fazi. U drugoj i trećoj fazi dodaje se neseksualno istraživanje genitalija i grudi te traženje dodira koji svakome od njih odgovaraju. „Vođena ruka“ je dio vježbe u kojem partneri jedno drugome vode ruku na dijelove tijela koje žele da im partner dodiruje. Nekim osobama taj dio je poprilično težak jer se ne usude tražiti one dodire koji im pašu. O svemu tome pričamo na terapijskom susretu i par pokušava osjetiti kako se napetost, pod određenim uvjetima, smanjuje.

Zadnja faza

Kad su prve tri faze uspješno odrađene, parovi su uglavnom puno optimističniji nego na početku terapije i strah od izvedbe je već znatno manji. Polako se kreće na faze seksualnog dodira. U početku je to samo dodirivanje vulve glansom penisa i ostajanje s tim osjetom neko vrijeme. U sljedećoj fazi prelazi se na vježbu u kojoj dolazi do penetracije bez micanja. Partner i partnerica se suočavaju s osjećajima koje taj kontakt u njima pobuđuje. Nakon jedne do dviju vježbi na ovoj razini, parovi su obično bez poteškoća spremni prijeći u puni snošaj.

Kad su sve te faze uspješno svladane, par je osnažen i osvjedočen u svoj uspjeh pa se zadnjoj fazi, a to je puni snošaj, često pristupa spontano te ona postaje i izvor velike radosti i užitka.

Najmanje dva mjeseca vježbe

Nekim će parovima za ovaj slijed vježbi biti potrebno samo dva mjeseca jer svaka faza traje najmanje tjedan dana, ali kod nekih će to trajati i dulje, ovisno o razini strahova od „prijeteće situacije“, nervoze i mnogih drugih čimbenika. Svako iskustvo na određenom koraku je izvor spoznaja, komunikacije i novih mogućnosti za svaki par. Koliko će paru trebati da završi ove vježbe, ovisi o iskustvima koje proživljava i brzini kojom napetost biva zamijenjena opuštenošću, no taj proces nikako ne treba požurivati.

Moja iskustva u radu s klijentima i primjeni ovih vježbi su odlična. Na ovaj način parovi uspijevaju promijeniti seksualnu dinamiku u vezi, uspijevaju pretvoriti prijeteće situacije u poznate i ugodne, smanjiti i rastopiti frustraciju i strah od neuspjeha, postići uspješne seksualne odnose te povećati in­timnost i bliskost. Na kraju mi često kažu da na početku nisu vjerovali da ovakva terapija može polučiti tako veliku promjenu u njihovu seksualnom životu. Osmijesi na njihovim licima govore više od samih riječi.

Nataša Barolin Belić, geštalt psihoterapeutkinja i seksualna terapeutkinja

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci