Utječu li materijalne stvari na dječje samopouzdanje?

Novi mobitel, skupa odjeća i igračke? Roditelji su često u dilemi treba li djeci kupovati "dobre" stvari, pogotovo kad počnu ići u školu i uspoređivati se s vršnjacima. Utječe li to na njihovo samopouzdanje? Evo koje su posljedice odijevanja djece u marke i kupovanja skupih stvari

Markirana odjeća za djecu

Brendiranje odjeće za najmlađe započelo je davne 1967. godine kada je Elizabeth Taylor poželjela da njezina kći i ona imaju identične haljine. Modna kuća Dior vrlo je brzo ispunila želju slavne glumice. Danas se brendirana dječja garderoba može naći u mnogim, više ili manje poznatim ili skupim buticima širom svijeta. Činjenica da je ova odjeća nosiva sasvim kratko vrijeme, jer je djeca brzo prerastu, ne umanjuje njezinu cijenu.

Već se godinama žalimo na poremećene vrijednosti mladih, a sasvim ignoriramo činjenicu da smo za takav pad vrijednosti odgovorni mi, odrasli. Naime, ono u što vjerujemo prenosimo i svojoj djeci, a naš je utjecaj za njih dominantan sve do polaska u školu kada postupno postaje važno i mišljenje vršnjaka. No do tada su osnovna uvjerenja već utisnuta i tek se na njih može (ali i ne mora) nadograditi dodatni utjecaj okoline.

Dijete predškolskog uzrasta ne poznaje vrijednost novca ni brenda

Iako se kvalitetni proizvodi mogu pronaći i među povoljnijim i manje raz­vikanim markama, roditelji često poistovjećuju skupi brend s kvalitetom. Ponekad žele istaknuti visok materijalni status svoje obitelji ili djeci priuštiti ono što je njima nedostajalo u njihovu djetinjstvu. Velik je broj i onih koji se pravdaju da „samo“ ispunjavaju djetetove želje. No, niti su sve dječje želje za roditelje „zapovijed“, niti to tako treba biti.

Za pravilan razvoj djeteta neophodno je postaviti određene granice i kriterije ponašanja, a njih određuju upravo roditelji. Osim toga, one dječje želje koje doista treba poslušati najčešće ostaju neispunjene (primjerice, da provode više vremena s mamom i tatom, da se zajedno igraju, da i dijete ima pravo na svoje mišljenje...).

Ako roditelji na tome ne inzistiraju, dijete predškolskog uzrasta neće poznavati vrijednost novca pa ni nekog brenda. Zato je u ovoj dobi od vrste odjeće koju dijete nosi važnije naučiti ga kako postupati s odjećom i da u tome bude što samostalnije (da je može staviti u ormar, odložiti prljave stvari itd.). Također, za igračku je važnije da bude edukativna, zabavna, kreativna i kvalitetne izrade nego da bude s oznakom poznatog proizvođača. Naime, poznate marke mogu garantirati kvalitetu, ali i ne moraju.

Posljedice odijevanja djece u skupe marke

Djeca koju odijevamo u brendiranu odjeću manje se zabavljaju. Kada je dijete opterećeno činjenicom da ima skupocjenu odjeću ili igračke, ono se pod utjecajem roditelja prema tim stvarima odnosi s većim poštovanjem i obazrivošću nego prema vlastitim potrebama. Ono je svjesno da su roditelji to skupo platili i pazi da se ne isprlja ili da ne polomi igračku. Naime, mnoga djeca koja iskuse silinu majčine ljutnje kad su zaprljali neku skupocjenu majicu ili polomili neku igračku nauče ovu gorku lekciju pa se u sljedećim situacijama koje nose slične rizike i ne upuštaju u igru s vršnjacima.

Pogrešna procjena ljudi Ako dijete počne procjenjivati svoje vršnjake prema materijalnom aspektu (na primjer, marki odjeće, telefona, tehničkih uređaja...), sasvim je sigurno da neće imati prilike razviti odgovarajuće društvene i međuljudske odnose. Naime, bez obzira na to koliko je visok materijalni status roditelja, to i dalje ne garantira da su njihova djeca odgovarajuće društvo za vaše dijete. Opasnost predstavlja i kada je percepcija samog sebe definirana samo materijalnim dobrima jer tada ono što dijete ima na sebi, ono što je svima vidljivo, postaje presudan razlog za njegovo dobro ili loše raspoloženje i unutrašnji doživljaj sebe.

Površno samopoštovanje Roditelji misle da će brendirane stvari donijeti samopoštovanje njihovoj djeci, međutim, istraživanja pokazuju da djeca koja dobivaju pozitivne komentare iz svoje okoline, a posebno vršnjaka, imaju daleko veću razinu samopoštovanja. Također, primijećeno je da ona djeca koja imaju višu razinu samopoštovanja i koja dobivaju potvrdu iz svoje okoline zbog osobnosti i vlastitih kvaliteta imaju daleko manji interes za materijalne vrijednosti. Za razliku od njih, onoj djeci koja nemaju ovu vrstu potvrde, materijalizam je direktno povezan sa samopoštovanjem.

Kako bez brenda razviti samopoštovanje u djece?

Prijateljstvo Bez obzira na to kakvu odjeću ima dijete ili kakve ste mu igračke priuštili, ono će u svom društvu biti više prihvaćeno i omiljeno ako zna kako se igrati i ako zna biti „pravi“ prijatelj. Zato ga naučite da ponudi svoju podršku ako mu se učini da je netko tužan, da konflikte rješava razgovorom, da njeguje svoja prijateljstva... Na ovaj način će postati popularno i, što je još važnije, steći će znanje koje će primjenjivati cijelog života.

Individualnost Podržite individualnost svog djeteta umjesto da njegujete stav osrednjosti (da treba sličiti ostaloj djeci iz vrtića ili škole). Dopustite mu i njegovo mišljenje i stav. Ne morate ga uvijek uvažiti, ali ga uvijek saslušajte.

Prihvaćanje Pokažite djetetu da ga volite i prihvaćate sa svim njegovim osobinama. Ono mora biti sigurno da je prihvaćeno u svojoj obitelji i onda kada pogriješi. Tako mu poručujete da od njega ne očekujete da svaki njegov postupak bude bez greške i da je voljeno bez obzira na ono što je učinilo. Također, pohvalite uložen trud, karakter, neki postupak, a ne samo školske ocjene. Na ovaj način ono shvaća da vi dajete prioritet njegovoj osobnosti, a ne trenutačnim postignućima.

Borba Vi ste svome djetetu najveći uzor i zato niste nimalo bespomoćni. Iskoristite utjecaj koji imate na svoje dijete prije nego što mu prioritet postane mišljenje vršnjaka. Ne morate se poistovjetiti s trendom da je važno imati brendirane ili skupocjene stvari. Umjesto toga, borite se! Ponekad pojedinac može učiniti pravo malo duhovno čudo.

Zastrašujuća je činjenica da direktor kompanije Abercrombie & Fitch, Mike Jeffries, inzistira na tome da zapošljava samo privlačne i vitke osobe, a iste takve osobe želi i kao kupce. Ova kompanija je poznata po pro­izvodnji i prodaji odjeće za mlade od 18. do 22. godine, a njezin direktor otvoreno priznaje kako ne želi da kupci ove odjeće budu osobe s viškom kilograma pa je nedavno obustavio izradu ženske garderobe u veličini XL i XXL. Ovu odluku podržali su svi oni koji vjeruju da mlade, privlačne i vitke osobe vrijede više od ostalih.

Odjeća beskućnicima kao odraz stava

Ipak, bilo je mnogo više oštrih i osuđujućih reakcija. Među njima se posebno istaknuo mladić koji je kupio garderobu ove kompanije i podijelio je beskućnicima na ulicama Los Angelesa. Slijedeći njegov primjer, mnogi su napravili isto. Beskućnicima marka nije važna, a odjeća je dobila svoj stari smisao. Na Jeffriesovu žalost, sad postoji mogućnost da A&F postane brend odjeće za beskućnike.

Željela bih da to bude okruženje u kojem odrastaju naša djeca, odnosno, da brend bude dostupan svima, a da se kvaliteta osobe i kvaliteta života mjere drugačijim kriterijima. Zato, upravo zbog mladića koji skupocjenu odjeću dijeli beskućnicima i mnogih sličnih primjera, i dalje vjerujem da dobrota, ljepota i „prave“ vrijednosti u srcima naše djece mogu spasiti svijet.

Jelena Holcer

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci