Usmjerite djecu istinskim životnim vrijednostima

Može li se juha jesti vilicom? Može li sreću kupiti novac? Može li televizija zamijeniti roditelje? Ne može, naravno. Usmjeravanje djece na pravi put počinje našim vraćanjem istinskim životnim vrijednostima. U užurbanom, modernom životu često ih zaboravljamo, dopuštamo da nas zavedu trendovi i zablude u koje smo povjerovali...

Mala djeca pomažu instinktivno, ne očekujući ništa zauzvrat. Što se događa kad ih za dobra djela počnemo nagrađivati?

Jeste li znali da smo svi mi, nekad davno, na samom početku, bili suštinski, istinski dobri? Istraživanje njemačkog instituta Max Planck to i potvrđuje. U njihovu je istraživanju skupina petnaestomjesečne djece smještena u sobu s odraslom osobom koja se pretvarala da joj je potrebna pomoć. Djeca su prilazila ozlijeđenoj osobi i pokušavala joj pomoći, spontano, prirodno, ne očekujući ništa zauzvrat.

Ali, kada su voditelji istraživanja tu istu djecu počeli nagrađivati igračkama, njihova volja za pomaganjem postupno je slabjela. Zašto? Nagrade su bile nepotrebne. Rođeni smo dobri. Kad činimo dobra djela, to činimo iz osobnog zadovoljstva i potrebe, a ne da bismo bili nagrađeni. Kad smo za dobro djelo nagrađeni, iako nam ponašanje može ostati nepromijenjeno i možemo ostati dobri, gubi se ono suštinsko. Naime, ne činimo dobro da bismo bili dobri drugima, nego sebi.

Što se dogodilo s djecom iz istraživanja? S vremenom, sazrijevanjem, postala su – odrasle osobe. Sebične odrasle osobe, kao što ste vi ili ja. Kako smo od divne, plemenite djece postali ovakvi odrasli?

Dopustili smo da nas uvjere u neke pogrešne postulate:

Život je okrutan. Na svakom koraku čujemo, a i mi sami upućujemo poruke da živimo u surovom svijetu, da zbog stalne opasnosti moramo uvijek biti na oprezu, da je „čovjek čovjeku vuk“... Povjerovali smo u negativno, katkad i bez argumenata. A onda smo počeli i svoju djecu učiti takvom životu.

Novac je važan. Svojevremeno, kad se jedan austrijski milijunaš odrekao svog bogatstva i dao ga u dobrotvorne svrhe, pojašnjavajući da ga novac ne čini sretnim, ta se vijest brzo proširila po svjetskim medijima. Čuđenje zbog njegova postupka potrajalo je dugo jer smo naučili da se gotovo sve može mjeriti ili kupiti novcem.

Postoji izreka: „Najvažnije stvari su besplatne“. Zapravo, one su toliko dragocjene da je njihova vrijednost neprocjenjiva, a samim time i besplatna. Zaista, koliko stoji zdravlje, zagrljaj, topla riječ, društvo prijatelja ili ljubavi vašeg života? Novac olakšava život, ali ne kupuje sreću. Svi oni koji to ne znaju, misleći da će im velike plaće, kuće i skupi automobili nadoknaditi smisao, samo su tužne neznalice koje pokušavaju novcem popuniti unutarnju nesigurnost.

I ne samo to. Kad se jednom naviknu svoje potrebe zadovoljavati ili zamjenjivati materijalnim, čim dosegnu željenu količinu novca, pomislit će kako to nije dovoljno i, nalik hrčku na kolu u kavezu, nastaviti juriti kroz život za sve većim materijalnim dobitima. Istovremeno, njihova unutarnja praznina sve će više rasti.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci