Treba li se truditi oko onih koji o nama ne misle dobro?

Ako netko o nama ima nepromjenjivu negativnu predodžbu, pa bio to i član obitelji, imamo neodoljivu potrebu uvjeriti ga u suprotno. Evo što činiti u takvim situacijama

Psihologinja Tomica Šćavina

Psihologinja Tomica Šćavina

Prikazivanje sebe u najboljem svjetlu

Ljudi jedni o drugima imaju razne predodžbe koje se ponekad grade godinama, a ponekad se stvore u tren oka. Naš um nije u stanju biti stalno otvoren za nova iskustva i iznova upoznavati osobu, pa zato između „ja“ i „ti“ uvijek postoji neka predodžba. Kada o nekoj osobi imamo predodžbu, onda od nje možemo očekivati određeno ponašanje. Ta nam predodžba daje osjećaj sigurnosti, ali ujedno i predstavlja obranu koja ograničava bliskost.

Kada netko o vama ima trajnu negativnu predodžbu koja se temelji na uvjerenju da ste glupi, nesposobni, pokvareni ili slično i ako vam je k tome ta osoba bliska – član obitelji ili partner – onda je najteže, ali i najvažnije od svega pomiriti se s tim da to uvjerenje nećete uspjeti promijeniti trudeći se da dokažete suprotno ili prikažete sebe u najboljem svjetlu.

Kao fanatični znanstvenik

Vjera je vrlo moćan psihološki pokretač, pa kada je netko uloži u negativnu predodžbu, onda se neće pitati koliko je ta predodžba istinita, nego će se pitati gdje sve može pronaći dokaze da bi tu negativnu predodžbu održao.

I upravo zbog predanosti svom uvjerenju, ti dokazi će mu spontano i lako dolaziti, i zvučat će vrlo logično. Poput fanatičnog znanstvenika kojem je fanatizam oduzeo moć zdravog mišljenja pa od svoje teorije, umjesto da je testira, stvara dogmu, tako se i osoba koja ima čvrstu, negativnu predodžbu o vama drži te predodžbe i ne može je napustiti. A ne može je napustiti upravo zato što mu jako puno znači. Ta negativna predodžba je jedna vrsta leće kroz koju on/ona u vas projicira svoj

Nepoželjan emocionalni sadržaj

Zbog toga što se osjeća jadno, frustrirano, nemoćno, bijesno, on/ona mora „nagaziti“ drugoga i na taj si način olakšati svoj unutarnji teret. No to olakšanje traje vrlo kratko jer se nemoć, frustracija, mržnja i svi ostali neizdrživi osjećaji uvijek iznova stvaraju. I najmanja životna prepreka kod nje/njega stvara snažnu frustraciju, a ponekad i pravu tjelesnu bol zbog koje ne može izdržati, nego mora “puknuti i pljusnuti” svoj neželjeni emotivni sadržaj prema vama.

Ne smijete biti izloženi takvim ljudima. Svaka emotivna izloženost može biti pogubna jer nikada ne znate kada će nastupiti novo „pražnjenje“. S njima možete izaći na kraj samo „mozgom“, dakle, djelujući iz glave, a ne iz emocija. Da biste to mogli, najprije se morate pomiriti s tim da s tom osobom ne možete imati cjelovit odnos jer je za cjelovit odnos nužno potrebna emotivna otvorenost.

Gubitak vjere u dobar odnos

Kada je riječ o nekome iz uže obitelji, taj gubitak vjere u mogućnost dobrog odnosa prilično je težak jer je hladnoća i lakoća s kojom vas takva osoba povređuje teško shvatljiva. Ako ste joj bili izloženi odmalena, onda ste se zasigurno spontano branili i niste osjećali povrijeđenost, nego šok, nevjericu i odbacivanje realnosti takve kakva jest, vjerujući da je negdje unutra ta osoba ipak dobra, da pazi na vas i da joj je do vas stalo. No ta prirodna, dječja zaštita, može vas poslije, u odrasloj dobi, odvesti u vrlo nezgodne odnose.

Ako je vaš doživljaj drugoga zamagljen dječjom naivnošću iz koje izvire uljepšana slika stvarnosti, svako malo ćete upadati u situacije koje će vam tu sliku rušiti. Takve situacije su neizbježne, samo je pitanje na koje ćete se načine s njima nositi.

Da biste mogli pravovremeno reagirati – obraniti se ili izbjeći situaciju u kojoj biste mogli ostati povrijeđeni – trebate dopustiti da izblijedi pozitivna slika o onome tko vas je povređivao, projicirajući u vas svoje nepoželjne emotivne krhotine.

Zdrava emocionalna jezgra

Ta osoba nema zdravu emotivnu jezgru za koju ste mislili da je ima. Vjerovanje u tu njegovu/njenu zdravu emotivnu jezgru čini vas izloženima, ali istovremeno vas i brani od toga da zaista osjetite emotivnu bol koju vam je ta osoba nanijela.

Preopćenite negativne predodžbe koje takva osoba gradi o vama (i o drugima, i o svijetu) zapravo su jedna vrsta zatvora uma u kojem debeli zidovi predodžbi stvaraju privid sigurnosti. Ti debeli zidovi čuvaju jedan vrlo oskudan i mračan emotivni svijet koji stalno teži rasprostraniti se na druge, na one koje doživljava slabijima – na dijete, na mlađu sestru ili brata, na emotivno mekog supruga/suprugu. Emotivna mekoća i otvorenost „slabijih“ takvu osobu doslovno mami da se rastereti.

Slušati glavu a ne srce

Najvažnije od svega je ne dopustiti joj to rasprostranjivanje. U nekim slučajevima potrebno je puno vremena da bi se prevladao dječji strah od odmazde jer ta osoba zapravo nikada nije moćna u sadašnjosti, kad ste odrasli, nego samo kada je gledana dječjim očima u kojima se zrcale šok i nevjerica. No da biste se takve osobe zaista riješili, treba vam sva vaša zdrava, odrasla moć.

Treba vam snaga vaših osjećaja pomoću kojih je možete udaljiti od sebe i tako se zaštititi od povrede, a potom se prema njoj ponašati „iz glave“, bez emotivne veze, ponekad i kao prema strancu jer i vi ste toj osobi stranac – nikada vas zapravo nije upoznala. Poznavala je samo vlastite predodžbe o vama, baš poput fanatičnog znanstvenika. 

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci