Taktika 'Ostavljam da me ne bi ostavili'

Ako i na najmanju naznaku da bi vas partner mogao napustiti dajete petama vjetra, nećete uspjeti izgraditi dublji odnos. Pustite li da vaš strah izađe na površinu dok partnera gledate u oči, mogli biste u sebi otkriti snagu za kakvu niste ni znali da postoji

Igra kontrole nad odnosom

U svim partnerskim odnosima, pa i onim punim uvažavanja i razumijevanja, povremeno dolazi do svađa i nesuglasica. Samo je pitanje koliko je često to „povremeno“ i dokle te svađe idu – zaustavljaju li se na žučnim raspravama ili prelaze u vrijeđanje i prijetnje napuštanjem.

Pomisao da bismo mogli ostati napušteni većini ljudi vrlo teško pada. Naročito ako su ih kao djecu roditelji na razne načine napuštali ili zanemarivali. U tom slučaju i sama pomisao na osjećaj napuštenosti može biti toliko strašna da, kako bi moguću bol maskirali, automatski pribjegavaju različitim taktikama. Jedna je od najčešćih: „Nećeš ti napustiti mene, nego ću ja tebe!“

To znači, ako ona okrene leđa, on izađe i zalupi vratima. Ako on ne odgovori na poruku, ona mu odgovori da joj se više ne mora ni javljati. Ako se on ne želi vidjeti  s njom nekoliko dana, ona ode na safari na drugi kraj svijeta. Poruka ovog odbacivanja jest: „Nisi me povrijedio, odoh ja i baš će mi biti dobro bez tebe!“

Posrijedi je igra kontrole nad odnosom, no ta je igra katkad toliko nesvjesna da ljudi doista odu na duga i skupa putovanja na kojima se uopće ne osjećaju dobro samo kako bi pokazali da nisu povrijeđeni, iako zapravo jesu, ali to ne mogu priznati ni samima sebi, a kamoli partneru.

Ljutnja

Ta igra najčešće upali. Onaj koji je „odbačeniji“ osjeća veću bol koja ga tjera da traži utjehu u ponovnom uspostavljanju bliskosti. Nadmetanje u toj igri koju bismo mogli nazvati „komu je manje stalo?“ vodi u sve veće udaljavanje, što na površinu izvlači sve dublje povrede napuštenosti iz djetinjstva.

Napuštanje i odbacivanje nisu sasvim jednaki postupci. Kada netko napušta (osnova riječi je „puštanje“), usmjeren je na sebe i put ispred sebe, a kada odbacuje (korijen je riječi „bacanje“), usmjeren je na onoga koga odbacuje. Odbacivanje je zapravo čin ljutnje.

Mnogi ljudi doista ne znaju drukčije izraziti ljutnju, nego odbacivanjem. Šute, šute, a onda puknu i odbace. Poslije im bude žao jer shvate da su pretjerali, no nakon što je povjerenje narušeno, vrlo je moguće da će i partner pribjeći odbacivanju i igri „komu je manje stalo?“.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci