Svaki emocionalni stres mi 'udari' na apetit

Marcela je prije nekoliko mjeseci doživjela prekid veze i od tada neprestano gubi kilograme jer uopće nema apetita. To nije prva takva situacija u njezinu životu. Svaki put nakon kakvog stresa na poslu ona ne može jesti i gubi na težini. Pita Mirka kako se najlakše nakon emocionalnih stresova vratiti u ravnotežu, odnosno kako preboljeti ‘stresoreksiju’

Pretjerani apetit ili gubitak teka

Poremećaji prehrane događaju se najčešće u stresnim situacijama. Neki ljudi reagiraju na stres tako što posežu za hranom kao nekom vrstom utjehe, a drugi toliko izgube osjećaj gladi da zaborave jesti, često ne pridajući tome važnost. Čujem razmišljanja kao što je: „A ionako previše jedem, neće mi škoditi da koji obrok preskočim.“ Nerijetko pritom ljudi ne uviđaju da svaki preskočeni obrok ima puno šire posljedice nego samo smanjena količina unesenih kalorija.

Sjetimo se vrlo važne činjenice: naše tijelo treba hranu da bi ispravno funkcioniralo. Poplava različitih i često oprečnih informacija iz medija nas zbunjuje. Jedna od zabluda koju čujem jest općenit, iz konteksta izvađen stav da je post dobar. A onda čujem u nastavku da su taj klijent ili klijentica preskočili doručak jer to je, valjda, taj post i on će ih pročistiti do podneva od loše večere.

Ničeg previše, ničeg premalo

Pritom se zaboravlja da post nije nešto što treba olako shvaćati. Post se spominje u različitim tradicijama, ali nigdje, ama baš nigdje se ne navodi da se tijekom posta hoda okolo, obavljaju poslovi i biva pod stresom, već je redovito praćen meditacijama, osamom, retrospekcijom te otpuštanjem starih emocija i misli.

Prema starokineskoj metafizici i filozofiji, među stupovima dugovječnosti su umjerenost i redovitost. Ničeg previše, ničeg premalo – i to redovito, u hrani, emocijama, ljubavi, poslu pa nam, s tog stajališta, post i nije potreban.

Hranjenje - energija zemlje

Tradicionalna kineska medicina (TCM) izuzetno je stara, no po mnogočemu vrlo primjenjiva na sadašnje doba i naše (loše) navike. Poremećaj hranjenja u njoj se opisuje kao disbalans energetskog sustava želuca i slezene koji napaja energija Zemlje.

To nije energija planeta Zemlje iako se u TCM-u opisuje kao vrsta energije koja, kad je uravnotežena u našim meridijanima, tvori osobu koja je prizemljena i centrirana, stabilnih misli i emocija. Osoba koja je zabrinuta, opsesivno razmišlja i previše analizira – bilo sama sebe, bilo različite podatke zbog prirode svog posla – ima sve značajke oslabljene energije elementa Zemlje.

Sustav slezena/želudac

Naime, sustav slezena/želudac prvi je u našem unutarnjem hranidbenom lancu, kako u fizičkoj formi hrane, tako i u obliku spektra emocija kojima se svakodnevno hranimo. Svojim načinom života slabimo taj sustav jer ga hranimo negativnim emocijama, bez obzira na to je li riječ o negativnim emocijama uzrokovanim problemima u vezi ili pak emocijama povezanim s izazovima na poslu.

Tada nas taj sustav ne može više kvalitetno prehranjivati i dio nas pokušava to nadoknaditi time što uzima više hrane, a ostali instinktivno odbijaju hranu, čekajući da taj sustav ojača. No, pritom ulazimo u zatvoren ciklus u kojem ne primamo ni hranu, ni kvalitetne emocije. Da bismo ozdravili, trebamo i jedno i drugo!

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci