Slušajte dijete u sebi, ali ne dajte mu da vlada

Svi imamo unutarnje dijete. To je onaj dio nas koji uvijek oživljava bolne lekcije iz djetinjstva, ali nam daje i mogućnost da budemo kreativni, začuđeni i zaigrani. Unutarnje dijete je, upravo kao i svako dijete, impulzivno. Ono može pokazati svoje osjećaje i potrebe, ali nema dovoljno iskustva da bi znalo što je za njega dobro. Zato mi je potrebn odrasli. Naučimo svoje dijete slušati, ali ga i voditi sigurnom rukom

Odnosimo se prema njemu onako kako su se odnosili prema nama

U zadnjih nekoliko desetljeća napisano je puno knjiga o unutarnjem djetetu, a svijest o važnosti našeg kontakta s djetetom u sebi značajno je porasla. Način na koji se prema njemu odnosimo vrlo jednostavno i jasno opisala je psihologinja Alice Miller: „Postupamo sa sobom kao odraslima onako kako su s nama postupali drugi kad smo bili djeca.“

Naučili smo biti roditelji samima sebi i kao odrasli ljudi možemo svom unutarnjem djetetu postati bolji roditelji. Iako može zvučati zbunjujuće, to je zaista tako. Možemo naučiti njegovati svoju ranjivost, početi voditi brigu o svojim potrebama, posvećivati pažnju svojim osjećajima i ugađati si sitnicama i slobodnim vremenom u kojem ćemo se posvetiti samo sebi. No, jednako tako, njegovanje i ugađanje svom unutarnjem djetetu krije jednu zamku.

Sve što želi, želi odmah

Unutarnje dijete ima svoje potrebe. Želi biti na toplom i sigurnom te biti bezbrižno. Hoće veliku čokoladu. Želi da ga svi puste na miru. Unutarnje dijete sve što želi, želi odmah. Ono nema pojam o vremenu i odgovornostima i zato se često događa da mu odrasli ljudi, kad napokon osvijeste potrebe svog unutarnjeg djeteta, misleći da ga njeguju, počnu prepuštati kontrolu.

Primjerice, u zadnji tren otkazuju dogovor za izlazak jer nisu baš u najboljem raspoloženju i te večeri im nije do druženja. Radije će udovoljiti svom unutarnjem djetetu, ostati kod kuće i čitati knjigu. Umjesto da taj dan dovrše poslove koje su planirali, odlaze u kupnju i na frizuru. Ili umjesto na planirani trening odu kod prijateljice na razgovor i najedu se kolača.

Nema dovoljno iskustva da zna što je za njega dobro

Unutarnje dijete je, upravo kao i svako dijete, impulzivno. Ono može pokazati svoje osjećaje i potrebe, ali nema dovoljno iskustva da bi znalo što je za njega dobro. Kratkotrajna zadovoljstva kojima ugađamo vlastitom unutarnjem djetetu često su ona koja sabotiraju osjećaj snage i zadovoljstva odrasle osobe u nama. No nakon toga i unutarnje dijete pati jer ono što mu je zaista potrebno nije udovoljavanje, nego sigurno vodstvo odrasle osobe koja zna što mu čini dobro, a što mu čini loše.

Odrasli dio osobe zna kako otkazivanje dogovora za izlazak u zadnji tren nije u redu i da narušava prijateljstvo. Odrasli dio osobe zna da obavljanje planiranih poslova u život unosi osjećaj reda i stabilnosti, a neplanirana kupnja i frizura predstavljaju kratkotrajan bijeg. Odrasli dio osobe zna da će odlazak na trening, dugoročno gledano, donijeti puno veće zadovoljstvo od jedenja kolača.

Odrasli dio osobe ima puno veću sposobnost poimanja vremena i u stanju je odricati se trenutnih zadovoljstava kako bi se ustalio u trajnom osjećaju zadovoljstva sobom i svojim važnim odnosima. Zato prepuštanje vodstva unutarnjem djetetu predstavlja dvostruku štetu. Kako nema dovoljno iskustva za kvalitetno upravljanje životom, unutarnje dijete u svijetu odraslih ne može stvoriti dobre uvjete za sebe. Jednako tako, odrasli dio osobe pati jer se počinje osjećati neodlučnim, nestabilnim, nesposobnim ili nemoćnim da ostvari svoje ciljeve.

Slušanje djeteta u sebi nije isto što i prepustiti mu vodstvo

Kad nas unutarnje dijete vodi kroz život, obrasci se ponavljaju i sve negativne poruke koje je unutarnje dijete dobivalo tijekom djetinjstva pokazuju se istinitima. Na primjer, od iznenadnog otkazivanja dogovora, negativne poruke su: sebična si, egocentrična si osoba, na tebe se ne može osloniti. Prilikom odustajanja od planiranih poslova te iznenadnog odlaska u kupnju ili na frizuru poruke su: neodgovorna si, nisi sposobna, nikad nećeš uspjeti. U situaciji kad kolači i druženje zamjenjuju trening, poruke su: labilna si, slabog si karaktera, nikad nećeš biti zadovoljna svojim izgledom.

Zato slušanje svog unutarnjeg djeteta nikako nije isto što i prepuštanje vodstva svom unutarnjem djetetu. Unutarnje dijete samo će ponavljati negativne poruke o sebi jer si ne zna pomoći. Ono ne smije voditi osobu kroz život jer ne zna kamo ide. Unutarnjem djetetu treba osluškivanje i uvažavanje njegovih osjećaja, ali ne i udovoljavanje i ispunjavanje njegovih impulzivnih želja.

Odrasli vodi glavnu riječ

U primjeru iznenadnog otkazivanja dogovora, ako odrasli dio osobe odluči da će ipak poštovati dogovor, iako bi se unutarnje dijete najradije te večeri sakrilo od svijeta, dobitak je višestruk. Prije svega, poštovanje dogovora čuva prijateljstvo. Zatim, unutarnje dijete osjeća da ima stabilnost u odraslom dijelu osobe koja preuzima odgovornost za svoje odluke i vodi ga u pravcu koji smatra najboljim.

Treće, odrasli dio osobe ostaje stabilan u svojoj odgovornoj, odrasloj ulozi i na kraju unutarnje dijete dobiva poruku da ono može i ima pravo biti u kontaktu s drugima i onda kad se osjeća loše, a to mijenja njegovu izoliranost i njegovu samoću čini manje teškom. Prilikom odustajanja od poslovnih planova radi odlaska u kupnju i na frizuru, unutarnje dijete nakon kratkotrajnog ushita ostaje s osjećajem razočaranja ili praznine.

Ako odrasli dio osobe odgodi impulzivnu želju unutarnjeg djeteta i „odvede“ ga u kupnju ili na frizuru za dan-dva ili tjedan-dva nakon obavljanja poslova, dobitak je opet višestruk. Odrasli dio osobe se osjeća sposobnim, unutarnje dijete je sretno radi stabilnog oslonca, a sigurno će biti potrošeno i manje novca i ono što je kupljeno bit će od veće koristi jer je kupnja bila pod kontrolom odraslog, odgovornog dijela.
Unutarnje dijete, kao i svako dijete, teži raditi po svom, želi preuzeti kontrolu i preuzet će je ako joj odrasli dio osobe to dopusti.

U njemu je ranjivost, senzibilnost i radar za ljude

Ono je egocentrično jer je njegovo životno iskustvo ograničeno i ne može doživjeti i razumjeti odraslu osobu koju su izgradila različita životna iskustva. Zato unutarnje dijete ne može biti vodič. Informacije koje dobivamo od njega izrazito su vrijedne jer je dijete osjetljivo, ranjivo, u njemu je senzibilnost, u njemu je radar koji nam otkriva koji ljudi i koje odluke nam čine dobro, a koje loše.

Zato je uvažavanje i osluškivanje svega što unutarnje dijete govori jako važno. No, unutrašnje dijete ne može donositi dobre odluke. Odluke koje donosi odrasli dio osobe nakon što sasluša ono što mu unutarnje dijete govori one su odluke koje mogu biti višestruko dobre – dobre za cjelokupnu osobu, dobre za bliske odnose i dobre za samo­ostvarenje u budućnosti. Unutarnje dijete treba saslušati, a onda odlučiti iz odraslog dijela koji je sazdan na iskustvu.

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci