Samo su ranjivi ljudi hrabri!

Ranjivost je kvaliteta, a ne mana, kaže naša kolumnistica. Ona nam daje osjetljivost i fleksibilnost, a te nam, pak, osobine omogućavaju da doživimo svijet oko sebe, da se mijenjamo, prilagođavamo i učimo o sebi umjesto da otvrdnemo i izgubimo vitalnost. Samo su ranjivi ljudi ujedno i hrabri

Većina nas nije se u optimalnim uvjetima

U prvim godinama života vjerodostojno smo pokazivali ono što smo osjećali. Neispunjenost neke naše potrebe izražavali smo plačem, potpuno zadovoljstvo isprva mirom, a onda, ako su nam se skrbnici osmjehivali – i smijehom. Kada smo navršili dvije godine, počeli smo biti tvrdoglavi tražeći da nam se ispune želje, pa smo ponekad bili i ljutiti. Učeći pokazati ono što smo osjećali, komunicirali smo dajući do znanja do koje su mjere naše potrebe ispunjene.

No iz raja djetinjstva prije ili poslije mora se izaći u svijet, čiji putovi nisu posuti samo ružama. Ne postoje savršeni ljudi, pa takvi nisu bili ni naši skrbnici. Neki od njih su, pak, i miljama daleko od savršenstva koje djetetu treba pa ono tijekom odrastanja razvija idealiziranu sliku svojih roditelja i skrbnika.

Svi želimo biti voljeni i da se netko brine o nama. No da bismo dobili ljubav i pažnju, nerijetko smo se trebali prilagođavati, pa čak i ako smo rasli u funkcionalnoj obitelji. Mnogo ljudi, nažalost, nema sreću roditi se u optimalnim uvjetima za cjelovit rast i razvoj, jer su mnoge obitelji – disfunkcionalne.

Razlike između funkcionalnih i disfunkcionalnih obitelji

Virginia Satir, jedna od najvažnijih psihoterapeutkinja na području obiteljske terapije, opisala je razlike između funkcionalnih i nefunkcionalnih obitelji na temelju onoga kako svaki član obitelji doživljava vlastitu vrijednost, kako se u obitelji komunicira, kakva su obiteljska pravila te kakav odnos imaju prema društvu koje ih okružuje. Zaključila je da je u funkcionalnoj obitelji doživljaj vlastite vrijednosti svakog člana visok, komunikacija jasna, izravna, bez zamki, a pravila ponašanja fleksibilna, ljudska, primjerena aktualnim potrebama obitelji. Odnos prema društvu otvoren je i pun nade.

Disfunkcionalne obitelji karakteriziraju nizak doživljaj vlastite vrijednosti, neusklađena, posredna, neodređena i neiskrena komunikacija, obiteljska su pravila kruta, gotovo vječna i prešutna, a odnos prema društvu ispunjen je strahom, optuživanjem i mržnjom.

Kriza obitelji

Temeljni problem današnjega svijeta i jest kriza obitelji. Djeci se sustavno uskraćuje pravo na iskazivanje osjećaja, osobito ljutnje, a ako ih ne smije iskazivati, dijete ih potisne i poslije ne prepoznaje istinske osjećaje, nego ih zamjenjuje onima koji su društveno prihvatljivi. Primjerice, umjesto srdžbe, često iskazuje tugu. Je li onda čudno što je svijet u krizi koja se ne zaustavlja? Što ljudi postaju bezdušni pa im smetaju svi koji nisu kao oni i koji se ne skrivaju „u ormaru“, što iskazuju maskirane, okolini prihvatljivije emocije umjesto autentičnih, iskrenih?

Brz način života, previše odluka koje treba donijeti prebrzo i pod pritiskom, neizvjesnost zbog dugotrajne krize spadaju u najčešće izazove modernog čovjeka, no najveći je izvor stresa biti prisiljen glumiti snagu, nemogućnost da pokažemo svoju ranjivost jer se ona izjednačava sa slabošću.

No ranjivost nije slabost – to je prirodna potreba ljudskih bića da podijele svoje strahove, svoje loše trenutke, pa i svoje propuste, a da ipak, unatoč tomu, budu prihvaćeni i voljeni. Ranjivost se osobito zamjera muškarcima, jer tko u patrijarhalnom društvu voli i cijeni muškarca koji se boji? Koji ne uspijeva, koji ima loš dan, mjesec, godinu? Koji ne može prehraniti svoju obitelj?

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci