Proljeće je, a ja sama

Kako živjeti punim plućima bez obzira na to imate li partnera? Iako nas proljeće poziva na romantiku, uživati možete i u najbliskijem društvu – u samima sebi

Čovjek je društveno biće, a narodna mudrost koja kaže kako se rađamo sami i umiremo sami daleko je od istine. Rodimo li se i ostanemo sami – umiremo jer se o nama nema tko skrbiti, a ljudsko novorođenče nesposobno je samo preživjeti. Jednako tako, pomisao na mogućnost da umremo bez ikoga uz sebe zastrašuje i najhrabrija srca. U trenucima kada se osjećamo nemoćnima i ostavljenima zazivamo Božje ime jer nam je pomisao da smo sami samcati nepodnošljiva. Provedete li, pak, predugo vremena u samoći, gubite razum.
Koliko god da smo društvena bića, statistike ipak govore o tome kako je u zapadnom svijetu sve više samaca. U društvu koje kao temeljne vrijednosti ističe obitelj, zajednicu dvoje ljudi i monogamni odnos (barem institucionalno), biti samac nakon tridesete znači biti različit od prosjeka. Stršimo iz gomile kada se kao samci ističemo vlastitom „neprilagođenošću“ postavljenim pravilima. Biti različit je izazov ne samo onima koji su samci već i onima koji su u paru jer su pravila za te dvije skupine ljudi potpuno različita i teško im je naći zajednički nazivnik. Način života, navike i sklonosti onih koji žive u paru bitno se razlikuju od osoba koje žive kao samci, pa jedni drugima ne vjeruju (iako nerijetko zavide).

Biti sa sobom

Biti samac uglavnom znači živjeti bez partnera. Neki ljudi pri tome će odmah pomisliti na sve moguće negativne konotacije, primjerice kako je, kada je riječ o samcima, zapravo riječ o onima koji nisu sposobni naći ili zadržati osobu s kojom bi dijelili i dobro i zlo. Pod utjecajem većine, poneki samac će kriviti sebe za to što nema osobu s kojom bio činio par.
Samouvjerenima biti samac ipak znači, jednostavno, raditi stvari koje ih vesele, bez odgovornosti ili polaganja računa. Živjeti za sebe i na/za svoj račun.
Onima kojima biti samac nije privlačna ideja čini se kako je to najveći jad, prokletstvo, kazna. Nekim ljudima jednostavno nije ugodno biti samac ili biti „solo“, čak ni ako to znači privremeno biti „nasamo“ sa sobom. Osobito im je to teško kad sve oko njih procvjeta, kada dođu topliji dani pa se više vremena provodi na otvorenome. Kada dođe proljeće, neki se samci osjećaju depresivnima, nesretnima i neprihvatljivo im je njihovo stanje koje im je u dugim zimskim večerima bilo koliko-toliko podnošljivo. Svuda oko sebe vide parove, ljubav, nježnosti, a sami se osjećaju zakinutima.
Može li se kroz to razdoblje, kada se život radosno budi – biti sam ali i veseo, aktivan, optimističan, pa i sretan? I kako to postižu oni koji svoju situaciju gledaju na pozitivan način?
Kao i svaka druga situacija, i ova može biti izvorom zadovoljstva ili patnje. Bitno je prihvatiti stvari koje ne možete promijeniti, promijeniti one koje možete i znati razliku između te dvije situacije, kako to lijepo kaže Serenity Prayer ili molitva za spokoj (duše).
Potaknuta tom situacijom, koju i sama trenutačno proživljavam, odlučila sam s vama podijeliti svoju viziju zadovoljstva i veselja, koju prakticiram kao žena bez partnera. Važno je da živite u ovom trenutku i da ne odgađate život za vrijeme kada budete imali nekoga. Živite punim plućima i ispunjeno. Sami ste? Bez brige – imate nekoga već sada – sebe!

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci