Ne odustajte od ideala!

U tinejdžerskoj dobi imamo čiste, beskompromisne ideale o ljubavi, slobodi, pravednosti i istini, no kako odrastamo, shvaćamo da se oni, u svom čistom obliku, ne mogu realizirati u svakodnevici. Umjesto da od ideala odustanemo i rezigniramo, trebamo samo prilagoditi svoja očekivanja jer ideali zapravo predstavljaju 'smjer kretanja'

Očaran pa razočaran

Istina, sloboda, ljubav, dobrota, pravda, humanost – riječi su koje stvaraju dobar osjećaj. Riječi koje upućuju na ideale koji se razvijaju tijekom tinejdžerske i adolescentske dobi, a poslije tako lako bivaju zaboravljeni – kao da je riječ o obmanama u koje odrasli ljudi više nemaju razloga vjerovati. Odrasli „znaju“ da pravde nema, kako je istina relativna, sloboda ograničena, a ljubav prolazna. Odrasli „znaju“ da slijediti ideale znači postati razočaran.

Život bez ideala nije lak i nije istina da u odrasloj dobi ideali više nemaju nikakvu ulogu. Ideali u život unose osjećaj smjera i vrijednosti. Uz njih imamo čemu težiti. No ideali su u svojoj srži paradoksalni i upravo zbog te njihove paradoksalnosti u odrasloj ih dobi tako lako odbacujemo.

Paradoks ideala je u tome što predstavljaju smjer prema cilju koji uvijek izmiče. Ideale nikad nećemo do kraja spoznati. Ako smo u stanju to prihvatiti, taj usmjereni put u beskonačno može nas oplemeniti i trajno inspirirati na bolji život, kako za sebe, tako i za druge.

Problem je samo ako ostane doslovan

Najveća pogreška u shvaćanju ideala jest vjerovanje da su oni konačni, dostižni. Ako ideal istine doživljavamo konačnim, zagovarat ćemo kreacionizam ili evolucionizam, smatrati da je istina ono što nam govori ratio ili ono što nam govori intuicija, ono što nam kaže majka ili ono što piše Louise Hay. Međutim, čak i letimično promišljanje o istini suočava nas s njenom krhkošću i ovisnosti o našem kutu gledanja. Zato ideal istine ne smije ostati mladenački doslovan, a samim time i krut.

Sve ono što mislimo i znamo samo su naše trenutačne, najbolje moguće interpretacije, teorije i stavovi koji sutra mogu biti zamijenjeni nekim novim, cjelovitijim, boljim. Ako smo se u stanju predomisliti, priznati pogrešku i dojučerašnju istinu zamijeniti novom, to je znak fleksibilnosti.

Odanost idealu istine koja nije konačna, a samim time i mrtva, nego je fleksibilna, a samim time i živa u svojoj promjenjivosti, u život unosi radoznalost. A radoznali um najbrže uči – želeći upoznati istinu, stalno je susreće, a zatim i napušta u ime neke nove istine. Tako ideal istine ostaje trajna inspiracija i poticaj na istraživanje.

Sloboda od ili sloboda za

Slično je i s idealom slobode. „Sloboda od“ je mladenačka. Želeći biti slobodni od ograničenja, roditelja, škole i svega ostalog što nas stavlja pred teret očekivanja, ograđujemo se i upiremo u nekom svom pravcu. No tako ograđeni, u odrasloj dobi ne možemo baš puno napraviti.

Ideal slobode mora doživ­jeti transformaciju i postati „sloboda za“ – sposobnost za preuzimanje odgovornosti za vlastite izbore i življenje prema uvjetima koji omogućuju veći stupanj slobode. Samim time, „sloboda za“ znači i prihvaćanje ograničenja. Ovaj transformirani ideal slobode uključuje realistično promišljanje odrasle osobe koja je odustala od mladenačkog ograđivanja i odlučila prihvatiti ograničenja kako bi napredovala u stvarnosti, a ne – poput mladića ili djevojke – u maštanjima.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci