Manipulacija osjećajima

Maja podsvjesno manipulira osjećajima pokušavaći promijeniti muškarce, baš kao što je u djetinjstvu činila s ocem koji ju je zanemarivao. Zato se u nekim područjima života ne može pomaknuti... dok nije naučila kako da proživi svoje osjećaje umjesto da ih podvaljuje drugima

Maja* ima trideset i osam godina, živi sama i radi kao prodavačica u salonu namještaja. Nikada nije imala vezu dulju od šest mjeseci, jako je usamljena i uvjerena je da bi prava ljubav riješila sve njezine probleme. U posljednje vrijeme je prilično depresivna, svi dani su joj isti, a njezino radno mjesto na kojem su izloženi primjerci kuhinja, dnevnih boravaka i spavaćih soba stalno je podsjeća na to da nema dom.

Kad sam na prvom susretu Maju zamolila da mi opiše svoja dosadašnja iskustva s muškarcima, vrlo brzo smo utvrdile obrazac koji se ponavlja. „Privlače me ambiciozni muškarci kojima je posao na prvom mjestu“, rekla je Maja. „Mada mi se njihova ambicioznost u početku sviđa, uvijek se nekako nadam da će se promijeniti i shvatiti da je ljubav važnija od novca.“ „I što se onda dogodi?“ upitala sam. „Zbog posla me sve više zanemaruju, a ja im onda počnem pokazivati koliko sam tužna i povrijeđena i... onda me napuste.“

Pokazivanje povrijeđenosti

S Majom se svaki put događalo nešto neobično. Rasplakala bi se baš minutu prije završetka seanse, često bez ikakva direktnog povoda. Ubrzo sam shvatila da je to njezin način da pokuša zadržati odnos. „Majo, vjeruješ li ti da te netko, ako mu pokažeš svoju ranjivost, neće napustiti, povrijediti ili odbaciti?“ upitala sam. „Tako bi trebalo biti, ali... nakon što pokažem kako se osjećam, uvijek budem samo još više povrijeđena.“ To se ponavljalo i kod mene. Svaki put sam joj, desetak minuta nakon kraja seanse, morala napominjati da mora otići jer iza nje na seansu dolazi netko drugi, tako da je „pokazivanje povrijeđenosti“ uvijek ispadalo neprikladno. Često je odlazila s povrijeđenošću i okrivljavanjem u očima, ali nije odustala od dolazaka jer je osjećala da od mene dobiva empatiju i razumijevanje.

Kad smo ušli malo dublje u Majino djetinjstvo, ispostavilo se da je njezin otac bio vrlo uspješan poslovni čovjek koji je stekao pravo malo bogatstvo. Međutim, u dva vikenda ga je prokockao. Očeva ovisnost o kockanju razorila je obitelj. Kad je Maji bilo dvanaest godina, otac ih je napustio i više se nije javljao. U posljednjih desetak godina vidjeli su se svega nekoliko puta, i to na Majinu inicijativu.

Suptilna manipulacija

I Majina majka u toj je priči imala važnu ulogu. U razgovorima sa mnom Maja je shvatila da je majka preko nje pokušavala zadržati supruga. Kad je bila dijete, Maja je na majčin nagovor pokušavala zadržati oca kod kuće da ne ide u kockarnicu. „Kako si ga pokušavala zadržati?“ upitala sam. „Plakala sam, govorila da mi nedostaje i koliko želim da budemo prava obitelj“, odgovorila je. „Jesu li to bile tvoje ili mamine riječi?“ upitala sam. Tu se malo zbunila, a zatim je odvratila: „I moje i mamine. Zapravo... valjda njezine, ali sam ih ja izgovarala umjesto nje.“

Tu se priča raspetljala. Američka psihologinja Alice Miller to je lijepo sažela riječima: „Postupamo sa sobom onako kako su s nama postupali drugi kad smo bili mali“. Onako kako je Maju tretirala majka, tako je Maja tretirala sebe. Manipulirala je svojim osjećajima. Mogla je zadrhtati bradom i zaplakati kad god je htjela. I tom se vještinom koristila. Svaki put kad bi htjela muškarca zadržati uz sebe, pokušavala je to na isti način – pokazujući svoju povrijeđenost. Bio je to isti način na koji je pokušavala zadržati oca kad je bila mala. „Jesi li uspjela?“ upitala sam je. „Jesi li uspjela zadržati svog oca?“ Maja je odmahnula glavom i rasplakala se. Međutim, taj plač je bio drukčiji... stvarniji. Nije bio namjerno isprovociran i samim time manipulativan, već iskren. Nije bio zadržavajući, već otpuštajući.

Izlazak iz začaranog kruga

Često se događa da ljudi pokušavaju dovršiti ljubavne priče svojih roditelja. Da je Maja zaista uspjela promijeniti nekog biznismena koji je zanemaruje, to bi na emotivnoj razini bilo kao da je uspjela promijeniti svojeg oca. Napokon bi dobila potvrdu da su njezini osjećaji važniji od kockanja i od posla. Međutim, muškarci s kojima je Maja bila osjećali su da „tu nešto ne štima“ i bježali su od njezinih manipulativnih osjećaja, a ona je stalno upadala u isti krug samopovrjeđivanja – tražila je suosjećanje i nije ga dobivala.

Nakon što je prestala tražiti pozornost za svoje osjećaje na krivim mjestima, osvijestila je i proživjela svoju stvarnu povrijeđenost – napuštenost od strane oca. Prestali su je privlačiti ambiciozni muškarci koji razmišljaju samo o poslu. Dapače, počeli su joj ići na živce. Trebalo joj je dosta vremena da se oduči od manipuliranja svojim osjećajima. Nakon što je dugo imala osjećaj da stoji na mjestu, mogla je krenuti dalje tek kad je svoje osjećaje prestala tretirati kao sredstvo za postizanje cilja i počela ih tretirati kao suptilni izraz svog bića koji joj daje osjećaj životnosti i punine.

Tomica Šćavina

Ostali članci

  • blogovi stručnjaka

    Je li vodu potrebno filtrirati?

    Naša kolumnistica iz osobnog iskustva opisuje s kakvim se sve dvojbama u…

  • blogovi stručnjaka

    Sve je u redu s vama

    Sve dok u nama postoji razdor između onoga kakvi jesmo i onoga kakvi bismo…

  • blogovi stručnjaka

    Ljubav ili ponos?

    Naša čitateljica Tihana obratila se Mirku Vragoviću, Sensinu kolumnistu i…

  • blogovi stručnjaka

    Kako djeci objasniti smrt

    U trenutku smrti bliske osobe roditelji se pitaju kako najmlađima…