Ljubav kao droga: Zašto žudimo za potpunim stapanjem s partnerom

Dolazi iz vremena kad je ljubav značila život, a gubitak ljubavi smrt...

Pohvala ljubavi

Kad smo bili sasvim mali, bili smo potpuno ovisni o roditeljima. Naročito smo se osjećali ovisnima o majci. Majčina ljubav bila je garancija stabilnosti odnosa, a samim time i garancija preživljavanja. U to najranije vrijeme postojanja ljubav znači život (sigurnost da ćemo preživjeti, biti nahranjeni i zbrinuti), a gubitak ljubavi znači smrt.

„Postoji intimna i duboka veza između ljubavi i smrti“, piše suvremeni francuski filozof Alain Badiou u svojoj knjizi Pohvala ljubavi. O toj vezi piše se i pjeva stoljećima, sjetimo se samo Tristana i Izolde ili Romea i Julije. Ta krajnja žudnja i potreba za voljenim bićem nije ni pretjerana ni slučajna. Ona je prisutna jer duboko u sebi svatko od nas ima iskustvo bivanja novorođenčetom kojem je ljubav značila život.

Iskustvo potpunog stapanja

Svi ćemo se lako složiti da je djeci potrebna ljubav. No, malo je majki koje su u stanju novorođenčetu pružiti ono što mu treba – stapajuću ljubav. Novorođenče nema razvijenu svijest o sebi, o drugima, o svijetu, a stopljenost s majčinim prsima daje mu stabilan osjećaj postojanja. U „oceanskom stapanju“ novorođenčeta s majkom nema jasnih granica vremena i prostora jer nema psihičkih i emotivnih granica koje jedno tijelo (tijelo novorođenčeta) razlikuje od drugog tijela (tijela majke).

Tu „stapajuću ljubav“ mnogi nisu nikad osjetili. Neki zato što su imali nestabilne, prestrašene, zastrašujuće, hladne ili psihički odsutne majke, a neki zato što su od majke bili silom prilika odvojeni. Bez takve se ljubavi, naravno, može preživjeti, ali duboko iznutra ostaje ožiljak, svojevrsno unutarnje mrvilo koje u odrasloj dobi čezne za reanimacijom kroz stapajuću ljubav s voljenom osobom.

Poput droge

Pri stapanju ne osjećamo razliku između sebe i drugog. Emotivno, tjelesno i psihičko miješanje budi snažnu i uvjerljivu fantaziju koja stremi ponovnom stapanju i stvara intenzivnu ljubavnu ekstazu. U odrasloj dobi, mnogi će ova stanja interpretirati kao sudbinsku povezanost, kao osjećaj susreta sa svojom srodnom dušom ili kao „ono pravo“. Iskustvo širenja svijesti, izoštrene percepcije, sreće i snage nalik su otkriću novog svijeta, svijeta koji je sasvim drugačiji kad se gleda kroz prizmu ljubavi.

No, onima koji je nisu dobili u najranijem djetinjstvu, stapajuća ljubav je poput droge. Nemoguće ju je trajno nadoknaditi. Zato se javljaju fantazije koje pomažu održanju iluzije da je stapanje uvijek dostupno i da je ljubav (koja je došla kao melem na davnu povredu) vječna.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci