Kako nas pretjerano jedenje mesa uništava na svim razinama

Znate li da je za uzgoj žitarica za pola kilograma kruha potrebno čak 950 litara vode? Ali to postaje ništa u usporedbi s podatkom da je za pola kilograma govedine potrebno čak 19.000 litara vode! Kada bi ljudi s mesne prehrane prešli na mediteransku prehranu ili prehranu s vrlo malim udjelom mesa, sačuvali bi i svoje zdravlje i prirodu oko sebe, kaže naša kolumnistica Dunja Gulin i otkriva druge nedostatke prehrane s puno mesa

Svaki stanovnik zapadnih zemalja pojede tonu hrane godišnje

Rijetko se pitamo, ili nismo uopće svjesni, koliko naši svakodnevni prehrambeni odabiri mogu utjecati na druge ljude, sva živa bića, na okoliš. Ono što nam se svaki dan nalazi na tanjuru itekako je važno i zato trebamo biti odgovorni dok biramo što ćemo jesti, ne samo po tome je li nešto ukusno i jesmo li tako naviknuli. Bilo bi dobro naučiti nešto o uzgoju, proizvodnji, preradi, načinu ulova i uzgoja te štošta drugo o hrani kako bismo pravili prave odabire i time pomogli zdravlju našeg planeta.

Trenutačno na svijetu živi 7,4 milijarde ljudi, više nego ikad prije, a Svjetska zdravstvena organizacija izvještava da je gotovo 800 milijuna stanovnika na Zemlji pothranjeno. S druge strane, prema istraživanju National Geographica, svaki stanovnik zapadnih zemalja godišnje pojede otprilike 1000 kilograma hrane. Većina hrane koju jedemo dolazi sa ili iz zemlje, a svake godine zbog porasta broja stanovnika, erozije, suše i zaslanjivanja (npr. poplavama) nestaje plodno tlo.

Uzgoj ljudske ili stočne hrane?

Za uzgoj, na primjer, žitarica potrebne su velike površine zemlje i velike količine vode. No nije isto žanjemo li tu žitaricu kao hranu za ljude ili kao hranu za životinje. Uzmimo sljedeći primjer: za pola kilograma kruha potrebno je 950 litara vode kako bi se uzgojila i preradila žitarica i napravilo brašno od kojeg se izrađuje kruh. Čini se jako puno, zar ne?

No kada to usporedimo s podatkom da je za pola kilograma govedine potrebno oko 19.000 litara vode da bi se uzgojile žitarice i dobilo sijeno koje krava mora pojesti da bi mogla dati tih pola kilograma mesa, 950 litara vode nam se više ne čini tako puno.

Nažalost, konzumacija mesa je u porastu te se velike površine tla koriste za uzgoj stočne hrane, a tom bi se hranom moglo nahraniti puno više ljudi kada bi se čovjekova prehrana bazirala više na namirnicama biljnog podrijetla, a manje na mesu i ostalim namirnicama životinjskog podrijetla. Trebamo, stoga, žitarice uzgajati za svoje potrebe, a ne kao stočnu hranu jer tako uništavamo resurse i okoliš.

Prerada i pakiranje hrane – trošak energije i stvaranje otpada

Drugi problem na koji nailazimo veliki je gubitak energije prilikom prerade i pakiranja hrane. Uzmimo za primjer kukuruz: pola kilograma kukuruza iz limenke sadrži 375 kalorija. Da bi se tih pola kilograma kukuruza preradilo, potrebno je energije u vrijednosti 320 kalorija, a kad na to dodamo još 1000 kalorija energije koja je potrebna da bi se proizvela limenka u koju se kukuruz pakira, jasno je da je potrebno tri puta više energije kako bi se kukuruz preradio i zapakirao nego što nam kalorijski daje namirnica koja je u tom pakiranju!

Iz ovog se primjera može vidjeti zašto je bolje birati cjelovitu hranu u njenom prirodnom obliku – prerađena i zapakirana hrana zahtijeva veliku energiju, a u isto vrijeme proizvodimo i otpad kojim zagušujemo planet.

Lokalna hrana – čuva okoliš

Još jedan bitan faktor je transport hrane na koji se troši golema količina energije. Ona bi se mogla uštedjeti (a time i smanjiti zagađenje okoliša) kada bismo kupovali i birali lokalne namirnice za koje nije bio potreban transport ili su dovezene iz obližnjih mjesta. Time, također, podržavamo i male, lokalne proizvođače, a lokalna je hrana hranjivija jer ne gubi svježinu i nutritivnu vrijednost dugotrajnim transportom iz dalekih krajeva pa odabirom lokalnih namirnica direktno pozitivno utječemo na vlastito zdravlje.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci