Kako dijete učiniti optimistom?

Optimizam je kvaliteta koja se uči. Kako će se vaše dijete nositi s izazovima u životu ovisi o tome kako vi sami doživljavate svijet – kao prijeteći i manjkav ili kao polje neizmjernih mogućnosti. Stoga se zapitajte je li vaša čaša polupuna ili proluprazna

Ali, krafne nemaju rupu

Optimist vidi krafnu, a pesimist rupu u njoj – ova izjava Oscara Wildea kod jednog je mog poznanika izazvala sljedeću reakciju: „Ali, krafne nemaju rupu.“ Točno, mi ih poznajemo kao okrugle, mekane, slatke, s pekmezom ili šećerom, ali svakako, bez rupe. Zapažanje da u našoj kulturi krafne nemaju rupu protumačila sam kao prednost naših krafni, optimističan pogled na svijet mog poznanika. Ali i prije nego što sam se stigla obradovati, on je nastavio: „Naši slastičari ne znaju ni krafne napraviti kako treba – s rupom...“

Nije mi dugo trebalo da shvatim kako će, prema jednoj drugoj poznatoj izreci u kojoj optimist čašu uvijek vidi polupunom, a pesimist polupraznom, moj poznanik svakako biti ovaj drugi.

Prva godina

Tijekom djetetove prve godine života odrasli iz njegove okoline, a prije svega majka, zadovoljavaju sve njegove potrebe. Ove potrebe nisu samo fiziološke i fizičke (za hranjenjem, spavanjem, presvlačenjem…), nego i psihološke (potreba za dodirom, pažnjom, nježnošću...).

U skladu s time koliko su djetetove potrebe zadovoljene, ono stječe određeno iskustvo i u skladu s njim doživljava cjelokupno svoje okruženje. To znači da će već u ovom ranom uzrastu – na osnovi povjerenja koje je steklo u svoju majku i koliko je bilo paženo, voljeno, maženo – dijete svijet doživljavati kao pretežno ugodno ili pretežno neugodno mjesto, odnosno, već tada se određuje hoće li odrasti u optimista ili pesimista.

No, bez obzira na prvu godinu života, važno je kod djeteta, ali i kod sebe, njegovati optimizam u narednim godinama. Kad probudite svoj optimizam, bit će vam lakše prenijeti ga i na svoje dijete. Ali, kako? Može li se optimizam učiti?

Komunikacija

O vašoj međusobnoj komunikaciji ovisi mnogo toga, počevši od djetetova samopouzdanja, odnosa koji će imati prema svojim obavezama, koliko će njegovati prijateljstva, čak i to hoće li postati optimist ili pesimist. Razmislite, primjerice, kojim riječima dijete ispraćate u školu.

Većina roditelja ovom prilikom kaže: „Budi dobar“ ili „Čuvaj se“, nesvjesni da su ovom osobnom strepnjom poslali poruku da je svijet prepun opasnosti, kako je neophodno biti poslušan ili pažljiv jer će se inače dogoditi nešto strašno. S druge strane, kad djetetu kažete „Lijepo se provedi“ ili „Uživaj u današnjem danu“, poručujete mu da život nije samo niz opasnosti, već, prije svega, izazova i mogućih radosti.

Promjena perspektive

Optimizam je praktična vještina koja pomaže da se prebrode životne prepreke. Stoga, kad se vi ili dijete nađete pred nekom preprekom, pokušajte promijeniti način promatranja tog problema. Sagledajte tu situaciju iz nečijeg tuđeg kuta. Primjerice, što bi o toj situaciji rekao netko koga vi smatrate autoritetom, bez obzira na to što ga možda uopće i ne poznajete? Možda Dalaj lama ili Albert Einstein?

Osvijestite svoj fokus

Eksperimenti u kojima su grupe ispitanika bile podijeljene u dvije grupe, optimiste i pesimiste, a zatim su im pružene različite fotografije (rođendanske proslave, slavlja, bolnice, pogreba...) jasno pokazuju da optimisti mnogo intenzivnije reagiraju na fotografije slavlja i radosti, što je vidljivo zahvaljujući mjerenju moždanih valova. Pesimisti, pokazalo se, imaju daleko izraženiju reakciju na fotografije nesreća i prirodnih katastrofa.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci