Kad je vrijeme da odustanemo?

Izgubimo li kontrolu nad nekom situacijom, osjetit ćemo nemoć. Borimo li se da je ne osjetimo, stvorit ćemo si samo dodatnu patnju. Zato je ne trebamo potiskivati jer je, paradoksalno, dopuštanje nemoći izvor zdrave psihičke moći. Tek kada dotaknemo dno, možemo krenuti prema površini

Naša slika situacije

Svi, više ili manje, iskrivljujemo realnost. Doživljavamo svijet kroz prizmu svojih prethodnih iskustava, želja, potisnutih osjećaja i naučenih koncepata. Realnost koja je ogoljena, objektivna, bez imalo boje ili patine koju joj daje čovjekova subjektivnost zapravo i ne postoji. Ipak, postoje neke realne činjenice s kojima se možemo složiti kao, na primjer, kada nešto mjerimo metrom, on jasno pokazuje dužinu, visinu, širinu...

No svako udaljavanje od materijalnog nosi i specifično, ljudsko „iskrivljenje“ pa različiti ljudi istu situaciju mogu doživljavati i tumačiti na vrlo različite, a ponekad i sasvim oprečne načine.

Iako je većini nas to poznato, ipak smo skloni itekako se boriti da ustoličimo svoje mišljenje ili svoju sliku realnosti kao pravu. To se manifestira u vrlo mnogo situacija. Na primjer, u odnosima – kada imamo ideju o tome kako bi se netko trebao ponašati ili što bi trebao misliti i ne možemo se pomiriti s time da ga ne možemo promijeniti.

Zatim, u poslovnim poduhvatima – ako, primjerice, imamo ideju o tome kako bi tržište trebalo reagirati na neki naš proizvod, a to se ne dogodi no mi uporno nastavljamo gurati svoju ideju i ulagati sve dok nas to ne odvede na rub propasti.

Zato što smo tako odlučili

Ili kada se trudimo i ulažemo u ostvarenje slike „savršenog sebe“ ili svoje idilične obitelji pa svako malo krećemo za nekom drugom slikom ili idejom... Zato je jedna od najvažnijih vještina koju možemo razviti – otpuštanje tih slika.

O tome kako takvo otpuštanje može biti blagotvorno sigurno ste već negdje čitali, ali nije baš tako jednostavno kakvim se čini. Postoji velika razlika između mentalnog i emotivnog otpuštanja. Kada nešto otpustite „zato što ste tako odlučili“, vrlo je moguće da ste tom odlukom samo potisnuli osjećaje.

Ključne riječi - ne mogu

Na primjer, recimo da imate kćer koju povremeno čuva vaša majka koja, po vašem mišljenju, ne odgaja unuku dovoljno dobro jer katkad zanemaruje njene potrebe, ponekad je bezrazložno okrivljuje i slično. Recimo da ste shvatili kako svoju majku ne možete promijeniti i da će se ona i dalje ponašati u skladu sa svojim uvjerenjima o „dobrom odgoju“, ali ste, također, shvatili da bi vam bilo vrlo nezgodno kada biste trajno odbili njenu pomoć, a uz to, ne biste htjeli uskratiti djetetu druženje s bakom, a ni baki iskustvo druženja s unukom jer, na kraju krajeva, nije baka u svemu baš tako loša – ima i puno pozitivnih osobina.

I što se događa? Želite zaštititi svoje dijete, ali ne možete to napraviti sasvim onako kako vi smatrate da bi bilo najbolje.

„Ne možete“ – je zapravo ključni dio. Kada biste, u ovom primjeru, pomislili na nemoć, to sigurno ne bi bio ugodan osjećaj jer bi vas ta nemoć sigurno podsjetila i na vlastitu nemoć koju ste osjećali u djetinjstvu kada zaista niste imali baš nikakve mogućnosti promijeniti majčino ponašanje u situacijama u kojima ona nije prepoznavala vaše potrebe ili vas je okrivljavala bez razloga.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci