Što se krije u mojoj kozmetici?

Upotreba kozmetike s prirodnim sastojcima postaje trend, no znamo li doista što se sve nalazi u svakoj od kozmetičkih kutijica? Popis sastojaka na kozmetici često je potpuno nerazumljiv, ali otkrivanje značenja tih dugačkih naziva može biti korak prema zdravijem životu. Evo kako je tim putem koračala naša urednica...

Upoznavanje parabena

Sjećam se vremena prije velikih parfumerija i drogerija zakrčenih raznim kozmetičkim proizvodima. Sjećam se kako je koža zatezala nakon kupanja običnim sapunima i kako sam jedva dočekala vrijeme kad su na naše police počeli dolaziti raznoliki gelovi za tuširanje. Nisam razmišljala od čega se sastoje, bilo mi je važno da lijepo mirišu. Danas mi je, međutim, jako važno što se nalazi u svakoj kozmetičkoj bočici. Već sam dulje poklonik onoga što dolazi iz prirode, no prije nekog sam vremena počela otkrivati da ono što nosi naziv prirodnog uopće ne mora biti takvo, tj. da može sadržavati ne samo neprirodne sastojke nego i one koji su štetni za naše zdravlje.

Moj interes za tu temu u početku nije bio gorljiv, započeo je s upoznavanjem parabena, kontroverznih kozmetičkih konzervansa koji, prema nekim istraživanja znanstvenika, u organizmu djeluju kao imitatori hormona i tako mogu poremetiti hormonsku ravnotežu ali i pridonijeti rastu hormonski ovisnih tumora. Postali su tako ozloglašeni da su mnoge kozmetičke kuće polako počele izbacivati ih iz svojih kozmetičkih formula.

Prije nekoliko godina bila bih zadovoljna kad na kraju popisa sastojaka (gdje se parabeni obično nalaze) na kutijici kreme ne bih pronašla taj naziv. Tada je proizvod mogao u moju košaricu. I dalje sam voljela pomadice s prirodnim sastojcima poput eteričnih ulja i ekstrakata bilja, no nisam znala da su često oni samo dobra „šminka“ koja skriva stvarni, ne uvijek dobar sadržaj.

Neobična kolegica

Baš u to vrijeme dobila sam novu kolegicu na poslu. Bila sam zadivljena disciplinom kojom se pridržavala pravila u svojem životu želeći živjeti zdravije. Neka od njih odnosila su se i na kozmetiku. Ona je, naime, odlučila upotrebljavati samo prirodna ulja, kod kuće spravljene sapune i dezodoranse, a šminku, temeljenu na prirodnim sastojcima, čuvala je za rijetke posebne prigode.

Bila mi je isprva neobična, pitala sam se kako joj se dâ živjeti u tom, činilo mi se, „amiškom“ stilu. Iako sam se načelno s njom slagala, smatrala sam to kozmetičko čistunstvo prezahtjevnim. A onda mi je počela opadati kosa.

Šamponi s SLS-om

Nije to bilo sezonsko opadanje koje traje mjesec dana – oduljila se ta strašna pojava na šest mjeseci i nitko od ljudi u bijelim kutama, a posjetila sam ih više od nekoliko, nije mogao otkriti što se to događa na mojoj glavi. No ja sam znala što se događa u njoj. Počela sam ozbiljno razmišljati s koliko kemijskih spojeva dnevno dolazim u kontakt i zapitala sam se kakav koktel oni mogu stvoriti u mom organizmu. Baš u to vrijeme ta ista kolegica otkrila mi je kako je prestala upotrebljavati šampone.

Bilo je to, između ostalog, zbog SLS-a, ne baš fine kemikalije koju pod punim imenom na etiketama možemo pronaći kao sodium lauryl sulfate (natrijev lauril sulfat), a služi tome da se svi naši sapuni, šamponi, gelovi za tuširanje pjene. No upravo su nam zbog te tvari koža i vlasište često suhi, crveni i neizdrživo nas svrbe. Naime, SLS je poznati iritans koji može izazvati alergijske reakcije, pa čak i, pokazuju neke studije, opadanje kose.

Ne mislim da je ta tvar bila uzrok mojim problemima, no nisam htjela pogoršavati stvar. Prešla sam na šampone koji ne sadrže ni SLS ni ostale sulfate. Shvatila sam, naime, da postoje i oni (označeni obično certifikatima za prirodnu i organsku kozmetiku) u kojima su sulfati zamijenjeni prirodnim tvarima iz kokosa koje se također pjene, iako daleko manje, a istodobno manje iritiraju naš najveći organ.

Previše informacija

Glavna literatura postale su mi etikete na kozmetičkim proizvodima pod nazivom INCI (International Nomenclature of Cosmetic Ingredients) i tada su počele moje glavobolje. Dugački nazivi od kojih mi se petljao jezik jako su me zbunjivali. Nisam znala ni što predstavljaju ni čemu služe ni jesu li opasni. Sate i sate provela sam istražujući na internetu i taman kad bih otkrila čega sve ne bi trebalo biti u mojoj kremi ili šamponu, pomiješala bih te nazive s potpuno bezopasnim sastojcima koji se slično zovu. Onda sam otkrila da gotovo svi ti loši sastojci imaju po još nekoliko podjednako kompliciranih zamjenskih naziva. Zvuče potpuno različito, no predstavljaju istog uljeza.

Kontradiktorne studije dodatno su otežavale moje snalaženje u tom svijetu. Dok su prirodnjaci upozoravali na sumnjive kemikalije, industrija je provodila istraživanja koja su pokazivala da nam u tako malim količinama koliko ih sadrži prosječni kozmeti­čki proizvod sporni sastojci ne mogu ništa. Došlo mi je da odustanem od svega, sve mi se činilo tako kaoti­čnim, a od previše informacija nisam uspijevala ništa zaključiti. Svi od nečega moramo umrijeti, pomislila sam, ja ću od kancerogene kozmetike, baš me briga. No u jednom trenutku uhvatila sam se kako brojim bočice u kupaonici i shvatila da nitko ne istražuje kumulativnu moć kemikalija.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci