Kamo nas vodi 2014?

Mnogi poznati autori duhovne i self-help literature uvjereni su kako će 2014. godina napokon donijeti razrješenje svega što se valjalo do ovoga časa...

Pozitivna histerija oko smaka svijeta

Ne znam čija je uzrečica Bolje užasan kraj, nego užasi bez kraja, no ja sam je pročitala u jednoj od knjiga Murphyjevih zakona. I doista se slažem s time. Ljudi će se uvijek radije oduševiti jednim konkretnim datumom kada svijet ima biti izbrisan s lica univerzuma, kad nas neki meteor treba u djeliću sekunde poslati u vječna lovišta, nego da dugo trpimo nevolju u skladu s Nostradamusovim proročanstvima o desetljećima patnje i kuge...

U ova smo vremena toliko zabrinuti, toliko duboko zakopani u blato vlastite egzistencije ugrožene igricama bankara, lažnim vrijednostima konzumerističkog svijeta i slično, da se meteor čini kao Spasitelj kojeg smo čekali dvije tisuće godina. Jasno je da se uz zadnji datum majanskoga kalendara, 21. 12. 2012. stvorila gotovo pozitivna histerija oko smaka svijeta. Duboko u sebi znali smo da se neće dogoditi ništa, no nekako smo čuvali tu nadu, slično onom luckastom porivu da ujutro pročitamo svoj horoskop iako znamo da je ta prognoza posve besmislena. Besmisao života hrlio je s radošću u zagrljaj banalnom rješenju Sudnjega dana. 

Glas razuma, glas vapijućeg u pustinji, govorio je da se promjena događa u nama, a ne izvan nas. No nitko to nije čuo od grmljavine efekata u filmovima Dan poslije sutra ili Melankolija i prizora u kojima za sekundu nestaje svijet koji smo poznavali.

Plaćanje računa

A onda se dogodila 2013. godina. Dobar dio te godina bio je nalik mamurluku ujutro nakon Silvestrova. Znamo da moramo pokrenuti svoj život, da sutra ujutro opet moramo ići na posao i plaćati račune, osobito to – plaćati račune. Platiti račun za sve što smo napravili, propustili napraviti, htjeli napraviti... platiti račun. No neka još koji sat ležimo omamljeni od pjenušca, hrane, plesa i dima.

Dogovorili smo se prešutno da nećemo spominjati "ono" (21. 12. 2012.), pravit ćemo se da nam ne smeta što smo još živi, a kredit porastao nekim čudnim bankovnim logaritmima, naprosto ćemo tiho tapkati u pidžami dok ne dođe taj dan, da opet moramo umiti lice, preuzeti odgovornost za sebe i krenuti dalje, šećući kroz eone do novog zatvaranja ciklusa nekog kalendara, u nadi da nas sljedeći put taj meteor neće fulati.

Godina karmičkog balansiranja

U tom limbu između života kakav je bio i onoga kakav tek treba postati, u podsvijesti se počela rađati ideja da ćemo ipak morati početi od sebe. Neki su se već probudili prošle godine i počeli ozbiljno mijenjati pristup životu. Doreen Virtue smatra da je 2013. bila godina karmičkog balansiranja. Puno je ljudi indigo generacije počelo pokretati stvari, javljaju se zviždači, stvari više ne mogu biti pometene pod tepih, sve izlazi na vidjelo.

Koliko god je čovjek bio usredotočen na stjecanje, zgrtanje, stavljanje na hrpu, sada se toga polako odriče i okreće nekim drugim vrijednostima. Puštanjem stvorila se relevantna snaga za preuzimanje svoga života u svoje ruke, za mijenjanjem svijeta odozdo prema gore, a ne obrnuto.

Brza zbivanja, brze realizacije

Nakon karmičkog balansiranja, ili, ako hoćete, uvida da nitko drugi za nas neće riješiti stvari, ulazimo u godinu koju će po mnogočemu obilježiti brzina zbivanja, brzina realizacije svega što se tako dugo kuhalo. Mnogi poznati autori duhovne i self-help literature uvjereni su kako će 2014. godina napokon donijeti razrješenje svega što se valjalo do ovoga časa, a izlaz vide u okretanju sebi, maksimalnom pojednostavljivanju stvari i fokusu samo na ono najvažnije.

Držimo li se te formule, godina bi nam mogla biti i prilično uspješna, iako je moguće da ćemo na tome putu naići na križanje, gdje ćemo se razdvojiti od onih koji se i dalje drže za staro (D. Virtue).

Neale Donald Walsch, poznat u nas po knjigama Razgovori s Bogom, kaže: ”Morat ćemo glasno i jasno stati iza toga što smo sada, sama spoznaja nije više dovoljna. Sve ono što smo postali, sada treba izići iz nas i početi služiti svijetu. Moramo aktivno pomoći pri izgradnji novog svijeta. I to ne u snovima i htjenjima, ne za dvadeset godina, već sada i ovdje, i vrlo konkretno. (...) Najveća prepreka koju smo do sad gajili u svojoj glavi bila je misao da kao pojedinci ne možemo ništa napraviti. Ta se misao mora radikalno promijeniti jer je došlo vrijeme kad upravo kao pojedinci možemo napraviti mnogo. Važno je početi djelovati od sebe, oko sebe, i širiti krugove dok se ne spoje u jedan veliki krug bolje budućnosti. Pođimo od sebe.”

Poruka Doreen Virtue

U tome je više-manje sažeo temeljni koncept za ovu godinu i one što dolaze iza nje. Ne mora sve ovo nužno značiti kako nam se na kraju balade ipak smiješe užasi bez kraja, umjesto užasnoga kraja. Meni se nekako čini da smo ipak dobili priliku nanovo složiti prioritete i uvidjeti što je doista važno za kvalitetan i normalan život.

Doreen Virtue poručuje kako je glavna tema za ovu godinu – jednostavnost. ”Odbaci sve što nema doista visok prioritet. Riješi se nereda u glavi i oko sebe. Sve što ne trebaš prodaj ili pokloni. Zamisli da si krenula na putovanje balonom oko jednog sasvim novog svijeta. Odbaci sve vreće oko košare koje te vuku prema dolje i vini se u visine...”

Mirta Lijović

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Ostali članci