Ljetni vodič o vodi

Bez nje nema života, no posljednjih godina sve je više upozorenja stručnjaka i javnosti kada je konzumacija vode u pitanju. Je li voda iz slavine dovoljno čista ili previše tvrda, puštaju li plastične boce kancerogene tvari, koliko je dobra kontrola vode... potražili smo odgovore na ključna pitanja o vodi

8 čaša vode dnevno - istina ili mit?

Na ljetnim temperaturama u prvom su planu vruća pitanja o vodi. Je li doista pitka voda iz javnog vodovoda, škodi li zdravlju kupovna voda u plastičnim bocama i je li osam čaša vode na dan istina ili mit?

“Tijelo se na vrućini rashlađuje znojenjem, gubeći pritom vodu i elektrolite, pa ih treba stalno nadoknađivati. Uz pravilnu prehranu bogatu vitaminima, mineralima i drugim nutrijentima, voda je idealna za hidrataciju. Odrasloj osobi potrebno je između jedne i pol i dvije litre tekućine dnevno, što je otprilike osam čaša vode.

Točnije, svakodnevno bismo trebali unijeti 0,3 decilitra tekućine po kilogramu tjelesne mase. Ili onoliko mililitara vode koliko kalorija unesemo. Primjerice, za 2000 kcal potrebno je 2000 ml vode, odnosno dvije litre. Najbolje je piti vodu temperature od 15 do 21 °C”, preporučuje doc. dr. sc. Darija Vranešić Bender, klinička nutricionistica u Centru za kliničku prehranu KBC-a Zagreb i predsjednica Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara.

Važnost minerala

Čak i mala dehidracija, može uzrokovati glavobolju, letargiju ili manjak koncentracije objašnjava nutricionistica te upozorava da ljudi koji obično piju malo vode, dugoročno imaju veći rizik od bolesti bubrega, poremećaja mentalnih funkcija, problema s probavom te čak i srčanih tegoba.

Osim takozvane obične vode, za hidrataciju je izvrsna mineralna voda, pod kojom se najčešće podrazumijeva gazirana voda. “Utjecaj prirodne mineralne gazirane vode ovisi o sastavu. Primjerice, mineralne vode bogate hidrogenkarbonatom pomažu održavanju kiselinsko-bazne ravnoteže u organizmu, a neke studije pokazale su da pomažu i u smanjenju povišena krvnoga tlaka. Gazirane vode bogate magnezijevim sulfatom mogu olakšati probavne tegobe poput zatvora. Vode koje sadrže magnezij u drugim oblicima doprinose ukupnom unosu magnezija, minerala kojeg često nema dovoljno u suvremenoj prehrani”, ističe doc. dr. sc. Vranešić Bender.

Magnezij - svojstva i simptomi njegova nedostatka u organizmu

Pritom dodaje da bismo trebali biti umjereni u konzumiranju popularnih aromatiziranih voda. One jesu bolji izbor od uobičajenih gaziranih pića i sokova jer sadrže dvostruko manje šećera, ali tu količinu svakako treba uzeti u obzir.

Običnu vodu jednostavno možemo sami aromatizirati dodavanjem omiljenoga svježeg voća, začinskog bilja i povrća te tako dobiti odličan napitak za hidrataciju u vrućim danima.

prijateljstvo vodaKakva je voda iz slavine?

Kad je riječ o običnoj vodi, s njom su najčešće povezane dileme o kupovnoj vodi u bocama te vodi iz slavine, odnosno javnog vodovoda.

“Materijali od kojih se izrađuju boce za punjenje vode ispituju se i provjeravaju postupcima koji su propisani zakonom. Svaka voda koja nam je na raspolaganju mora biti zdravstveno ispravna. No odabir vode ovisi o pojedincu. Dok god imamo sreću da nam iz slavina teče čista pitka voda, trebali bismo iskoristiti tu pogodnost, a vodu u boci piti samo kada nismo u mogućnosti piti vodu iz slavine, primjerice, kada smo na putu, tijekom bavljenja sportom ili kada se nalazimo u sredini za čiju kakvoću vode nismo sigurni”, smatra dr. sc. Sonja Tolić, voditeljica Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu voda u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Dr. sc. Tolić navodi da se putem državnog monitoringa vode u zavodima za javno zdravstvo te interne kontrole koju provode sami distributeri vode godišnje ispita više od 110.000 uzoraka vode za ljudsku potrošnju. Većina nezadovoljavajućih uzoraka dolazi iz takozvanih lokalnih vodovoda u kojima nema redovite sanitarne kontrole i kojima upravljaju grupe građana, a ne javna komunalna poduzeća. Onečišćenje i zaraze u lokalnim vodovodima i individualnim vodoopskrbama poput bunara i cisterni moguće je spriječiti redovitim čišćenjem i preparatima za dezinfekciju vode, preporučuje dr. sc. Tolić.

Osim čistoće, ljude zabrinjava i takozvana tvrdoća vode. Na tržištu se nude različiti uređaji s filtrima koji navodno poboljšavaju svojstva vode iz slavine, među ostalim tako što uklanjaju njezinu tvrdoću.

Tvrdoća vode nema nikakve veze s bubrežnim kamencima

“Prema količini otopljenih tvari, vode dijelimo na meke i tvrde. Tvrdoća vode zbroj je kalcijevih i magnezijevih anorganskih soli prisutnih u vodi, primjerice karbonata, bikarbonata, sulfata, nitrata. Poznato je da tvrdoća vode štetno djeluje na kućanske uređaje poput bojlera, radijatora, aparata za kavu, perilica i slično, uzrokujući nakupljanje kamenca.

No takav učinak nema na ljudsko zdravlje. Budući da su kalcij i magnezij biogeni elementi koji se prirodno nalaze u organizmu, on iz vode može uzeti potrebnu količinu, a ostatak izbaciti. Između tvrdoće vode i stvaranja bubrežnih i žučnih kamenaca nema nikakve poveznice jer su oni organskog podrijetla (oksalati, salicilati itd.). Štoviše, da bi se spriječio nastanak bubrežnih kamenaca, preporučuje se piti dovoljno vode”, ističe dr. sc. Sonja Tolić.

Ne postoji NAJBOLJA boca za vodu

Plastične boce za vodu smatraju se štetnima jer plastika može otpuštati kemikalije, među kojima su najpoznatiji bisfenol A (BPA) i ftalati, za koje se smatra da izazivaju hormonske poremećaje. Kao zdravija alternativa preporučuje se takozvana bioplastika s oznakom da ne sadrži BPA te staklo. No nema jednoznačna odgovora na pitanje koji je materijal bolji. Primjerice, staklo može otpuštati olovo i kadmij, kaže dr. sc. Nino Dimitrov, voditelj Odsjeka za materijale i predmete koji dolaze u neposredan dodir s hranom u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Pritom ističe da smatra besmislenom oznaku “BPA free” (bez BPA) kad je riječ o bocama za vodu od PET plastike.

“BPA se koristi u proizvodnji polikarbonatne plastike, ali ne i PET plastike od koje se najčešće proizvode boce za vodu. PET (polietilen tereftalat) ne sadrži ni ftalate jer, iako imaju slične nazive, kemijski su potpuno različiti. Upravo zbog toga što je PET vrsta plastike s najmanjim potencijalom da otpušta neželjene tvari, koristi se za pakiranje vode”, kaže dr. sc. Dimitrov.

Navodi i da je, neovisno o materijalu, najvažnije da boce budu proizvedene i ispitane u skladu s važećim normama, odnosno da budu zdravstveno ispravne. U tom je slučaju, kaže, vjerojatnost otpuštanja neželjenih tvari vrlo mala. Za dodatnu sigurnost svakako se valja pridržavati uputa o korištenju proizvoda koje su navedene na pakiranju. Otpuštanje neželjenih tvari uvelike ovisi o temperaturi, pa je na plastičnim bocama s vodom navedeno da se trebaju čuvati na suhom i hladnome mjestu.

Ivana Vodogažec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensaklub.hr

Preporučujemo

Ostali članci